Nije lako odabrati najbolje likove koje je Žan Reno odigrao u više od 70 filmova, nekoliko televizijskih serija i desetak pozorišnih predstava. Kod nas je možda najpoznatiji po "Francuskom poljupcu" iz 1995, u kojem je glumio s Meg Rajan, ili po "Nemogućoj misiji", gdje mu je partner bio Tom Kruz, zatim po "Da Vinčijevom kodu", "Dalekim rođacima", ostvarenju "Pink Panter".

Žan Reno je rođen 30. jula 1948. u Kazablanki, u Maroku, kao Huan Moreno i Erera-Himenez. Njegovi roditelji, porijeklom iz gradića Herez de la Frontera, andaluzijskog središta uzgoja borbenih bikova, morali su da pobjegnu iz domovine. Njihova ljevičarska uvjerenja smetala su diktatorskom režimu Fransiska Franka, zbog čega su u strahu da ih ne proguta noć, što se početkom četrdesetih godina prošlog vijeka često događalo, pobjegli u Maroko. Od 1912. ta zemlja je bila pod francuskim protektoratom, osim sjevernog dijela, koji je bio pod španskom upravom, pa su se supružnici Moreno i Erera-Himenez smjestili u centru te oblasti, u gradu Tetuanu, a kad je njemu ponuđen dobro plaćen posao slovoslagača u štampariji, preselili su se u Kazablanku.

Nakon smrti tetke sestre naslijedile imovinu: Policija ih jednog jutra izbacila iz kuće

Porodica je tu dočekala svoje prvo dijete, sina Huana, a dvije godine kasnije i kćerku Mariju-Teresu, a onda se dogodila tragedija na koju niko nije ni pomišljao. Majka se razboljela i ubrzo umrla, ostavivši za sobom 14-godišnjeg sina, 12-godišnju kćerku i muža koji je, kako tvrdi glumac, nikad nije prebolio.

Četiri godine potom Huan Moreno je odlučio da se osamostali i novi život potraži u Evropi. Odlično je govorio španski, arapski i francuski pa je, za početak, odabrao Pariz. Kad se iskrcao na željezničkoj stanici Gar di nor, kako priznaje, osjećao se kao da je pao s Marsa. Grad je, naravno, bio fascinantan, izazovi veliki, ali on je bio mlad i prepun entuzijazma pa mu se činilo da se svaka teškoća, uz malo spretnosti, može lako savladati. No Moreno je najprije morao da odsluži četvorogodišnji vojni rok, što je bio uslov da dobije francusko državljanstvo koje je zatražio.

Po izlasku iz vojske, bez formalnog obrazovanja i bez novca, prihvatao je svaki posao koji je mogao da nađe. Radio je kao dostavljač, vozač, pomoćni radnik na pijaci, potom u carinskoj službi, a neko vrijeme i kao kurir u računovodstvenoj firmi.

Nevjerovatna ispovijest: Poslije onoga što joj je kćerka rekla vjeruje da je ona reinkarnacija njene majke

Gluma ga je zainteresovala nakon što je jedne nedjelje u bioskopu gledao Godarov film "Do posljednjeg daha" s Žan-Polom Belmondom. Utisak je bio toliko snažan da je već sutradan počeo da istražuje gdje bi mogao da pohađa časove glume.

I pronašao je pravo mjesto: bila je to glumačka škola "Cours Simon", koju je 1925. u Parizu osnovao Rene Simon. Huan Moreno y Erera-Himenez u nju se upisao pod jednostavnijom verzijom vlastitog imena - Žan Reno. Iako nikad prije nije razmišljao o pozivu glumca, tu je pokazao veliku predanost i spremnost za učenje, pa je prve angažmane dobio već nakon nekoliko mjeseci.

Isprva je, zbog 190 cm visine i krupne tjelesne građe, uglavnom glumio negativce, propalice i nasilnike, da bi prva važnija ostvarenja uslijedila nakon filma "Hipoteza o ukradenoj slici" čileanskog reditelja Raula Ruiza iz 1978. i "Sjaja žene" grčko-francuskog reditelja Koste Gavrasa iz 1979. A 1988. dogodio se trenutak koji je zauvijek obilježio karijeru Žana Renoa - susret s francuskim rediteljem Likom Besonom, koji mu je ponudio ulogu u "Velikom plavetnilu", izuzetno nagrađivanom i najgledanijem francuskom filmu osamdesetih godina.

Na talasu tog uspjeha Beson je 1990. angažovao Renoa za svoje sljedeće ostvarenje, "Nikita", akcioni triler u kojem je glumio uz prelijepu An Parijo. Uloga Viktora Čistača donijela mu je samo pohvale i, još važnije, nove angažmane s Besonom. Reditelj kojeg je kritika nazivala evropskim Spilbergom dodijelio mu je ulogu u "Profesionalcu".

Žan smatra da je najviše glumačke vještine zahtijevao upravo taj lik - portretisanje hladnokrvnog ubicu Leona koji obavlja posao u Njujorku. Beson je bio toliko zadovoljan filmom da je ubrzo najavio i nastavak, koji na kraju ipak nije snimljen.

Roditeljima govorio da ide na put, a išao na zračenje: Borio se sa teškim rakom, do kraja je bio nasmijan

Premda nije ljepotan kakvim se obično zamišljaju filmske zvijezde, Reno je oduvijek imao uspjeha kod žena. Njegova čvrsta figura i upečatljiva visina ostavljale su snažan utisak, pa je nakon nekoliko burnih i kratkih veza uletio u brak s djevojkom koju je zapravo vrlo površno poznavao. Bila je to 25-godišnja Ženevjev, koja je udajom za njega u januaru 1978. postala gospođa Moreno i Erera-Himenez, a nekoliko mjeseci kasnije i majka djevojčice Sandre, danas uspješne glumice. Poslije dvije godine par je dobio sina Mikaela, koji se posvetio muzici, diplomirao na Brooklyn Conservatory of Music i 2010. kao Majkl Moreno izdao prvi singl.

Krajem sedamdesetih porodica se skrasila u nevelikom stanu u Parizu, gdje su živjeli relativno skromno od Žanovih honorara.

Ljudi misle da glumci koji su ostvarili uspješne karijere plivaju u novcu i ne znaju šta znači živjeti s velikim ograničenjima, kaže Reno. Međutim, nije baš tako. Svako od nas se na početku mučio i snalazio kako god je znao. Novac ne dolazi tako brzo kako se misli. A i kad dođe, daje potpuno suprotan efekat. Možda je to najbolje uporediti s kratkotrajnim pijanstvom: isprva je sve divno i veselo, ali to je samo privid jer se kad-tad morate otrijezniti, a onda shvatite da je stvarnost ipak drugačija. S novcem je isto: lijepo je imati ga, ali veliki iznos na računu ipak vas ne pretvara u srećnog čovjeka.

Paradoksalno, kako su honorari počeli vrtoglavo da rastu, posebno nakon uspjeha "Profesionalca", Žanov brak krenuo je nizbrdo. Iako to glumac nikad nije priznao, razlog za prvi bračni brodolom vjerovatno je bila poljska odbojkašica, poslije manekenka, Natali Diškijevič, kojom se oženio 1995, čim je razvod od prve supruge postao pravosnažan. Već u januaru 1996. rodio im se sin Tom, a u junu 1998. i kćerkica Serena. Bilo je to vrijeme kada je Reno sticao ugled u glumačkom svijetu i kada su mu se otvorila vrata Holivuda.

Spavao je s više od hiljadu žena, a onda se pokajao: Dotakao sam dno

Glumac danas uživa u trećoj deceniji svoje zvjezdane slave, veliki je ljubitelj fudbala, navija za milanski Inter, obožava ručne satove i savršeno oponaša Elvisa Prislija. Za sebe tvrdi da je ostao vrlo sličan mladiću koji se 1956. iskrcao na pariskoj željezničkoj stanici. Koliko je to tačno, teško je reći, jer mnogo toga se odonda promijenilo.

Uz bogato glumačko iskustvo i impresivnu karijeru, žan je već dugo i svojevrsna ikona stila: uvijek je ležerno odjeven, i to u vlastitu liniju odjeće koju ekskluzivno prodaje samo u Japanu, a nikada ne mijenja ni prepoznatljive okrugle naočare.

Prije početka jednog snimanja tražio sam neki detalj koji bi potcrtao karakter mog lika, nešto što sam želio da naglasim, ali nisam znao šta bi to tačno trebalo da bude, objasnio je. U potrazi za tim nečim šetao sam po jednom pariskom buvljaku i na stalku ugledao stare okrugle naočare. Onako prašnjave i gurnute sa strane nisu djelovale nimalo privlačno, ali kad sam ih obrisao i stavio na nos, bio sam zatečen kakav su učinak imale. Tada sam počeo da ih nosim i nisam prestao ni nakon završetka tog snimanja. Naočare su poput cipela, mnogo govore o tome kakva ste osoba.

Osim što su mu fetiš, naočare je počeo i da dizajnira, a za svoj gušt, kako tvrdi, na jugu Francuske uzgaja masline i od njih proizvodi ulje, ali samo za svoju porodicu i prijatelje.

Žan Reno je sada u trećem braku s 22 godine mlađom britanskom manekenkom poljsko-bugarskog porijekla Zofijom Boruckom, s kojom je dobio još dva sina: 2009. u Njujorku se rodio Sijelo, a 2011. u Los Anđelesu Din. Porodica živi na tri lokacije: u Parizu, Los Anđelesu i u Maleziji.

Aleksandaru se divili, a nisu znali da je imao preko 500 ljubavnica: Odbacio djecu, pa umro u teškim mukama

Imam dovoljno godina da mogu sebe da smatram iskusnim čovjekom, izjavio je glumac nedavno. Možda je paradoksalno što sam tek u zreloj dobi shvatio da su naši najbolji učitelji djeca. Upravo su mi ona pokazala da još mnogo toga ne znam. Priznajem, nije mi lako sa šest učitelja, kaže Reno, koji je posljednjih godina veoma zaposlen.