Zbog toga što nijedna Srpkinja nije željela da se preseli u selo Paočići kod Višegrada, Darko Stjepanović je odlučio da ljubav svog života potraži van granica – u Albaniji. I izgleda da je donio pravu odluku.

Iako o budućoj supruzi nije znao mnogo, već prilikom upoznavanja u Albaniji osjetio je da je ona posebna. Kako kaže, već na trećem susretu zaljubio se u nju. A kako i ne bi, kada mještani Paočića jednoglasno kažu da je mlada nadmašila sva očekivanja – i izgledom i ponašanjem.

Na početku braka, Darko i njegova supruga sporazumijevali su se uz pomoć srpsko-albanskog rječnika. Danas, međutim, ona govori srpski, a njihova ljubavna priča služi kao dokaz da sreća ne poznaje granice – ni geografske, ni jezičke.

"Kad sam tamo došao i vidio je, svidjeli smo se jedan drugom, razmijenili smo fotografije, ona meni ja njoj i tako da smo mi tu dogovorili, drugi put smo napravili glavnu riječ, treći put kad smo se vidjeli bila je vjeridba. Četvrti put je bio dogovor oko svadbe i peti put smo je doveli... Treći put sam mogao da je dohvatim tek i to slučajno u zlatari, samo sam je zagrlio. Rekoh 'majko moja smijem li?', jer tamo su mi rekli nipošto... Međutim, je ja zagrlih, i mi se zavoljesmo. I stvarno jesmo, ono baš super!"

"Da smo birali ne bi ovakvu našli"

"Vrijedna, mlada, ne može se opisati kako je dobra. Da je birana, tražena, ne bi ovakva bila nađena", "Izađe pred svekra, ispoštuje ga, pozdravi se zagrli ga, ode do štale pomuze krave, ničega se ne libi, ma kao da je ovde rođena", bili su komentari komšija koji su oduševljeni mladom.

Što se tiče kompromisa između mlade i Darka, ni tu nije bilo problema - jer su se, tvrde lako dogovorili oko kafe i cigareta koje su zabranjene, dok je rakiju mlada odobrila ali u malim količinama.