„Suprug me je ostavio kad sam se najmanje nadala – odneo je svu ušteđevinu i nestao sa ljubavnicom. Ostala sam sama, sa šestomjesečnom bebom, u iznajmljenom stanu“, započinje svoju priču jedna mlada majka.

Kada je za sve to saznala njena svekrva, pojavila se na vratima. Umjesto osude i prebacivanja – kako je snaja očekivala – rekla je samo:

„Spakuj stvari, spremi bebu i pođi sa mnom.“

Iako su njihovi odnosi do tada bili hladni i distancirani, svekrva je, potpuno neočekivano, bila jedina osoba koja joj je pružila ruku. Dok je rođena majka odbila da ih primi jer je već živjela sa kćerkom i njenom decom, svekrva je pokazala ljudskost i snagu.

„Hajde, nismo mi stranci“ – rekla je dok joj je nježno uzimala bebu iz ruku.

U njenom domu, dala im je najveću sobu, pripremila ručak, frižider napunila kašicama i voćem, i pokazala toplinu kakvu snaja nikad ranije nije vidjela kod nje.

„Ti dojiš. Spremila sam ti domaću supu. U moje vrijeme dojilje su to jele, ali ako hoćeš nešto drugo – reci.“

Dan po dan, odnos se mijenjao, a svekrva postajala oslonac kakav nijedna majka ne bi mogla bolje da bude. Počele su da pričaju o svemu.

Jedino o njenom sinu – nikada nije bilo riječi.

A onda, šest mjeseci kasnije, muž je pozvonio na vrata. Došao je s novom partnerkom i zamolio da ostanu nekoliko dana jer su „u krizi“. Svekrvin odgovor bio je kratak, hladan i – snažan:

„Nema mjesta. Ovde žive tvoje dijete i njegova majka, koju si ostavio i opljačkao. A ti, djevojko – pazi da i tebe ne zamijeni kad naiđe neka treća.“

Zalupila je vrata, nastavila da muti fil za tortu kao da se ništa nije desilo.

Kasnije, kada je snaja željela da joj se zahvali i da ode iz stana kako bi joj „oslobodila prostor“, svekrva joj je, bez mnogo riječi, stavila šlag u ruke:

„Rođendan je sutra, torta mora da bude lijepa za moju unuku.“

Godinama kasnije, snaja je upoznala drugog muškarca, zaljubila se i odlučila da se uda. U tom trenutku svekrva je pomislila da je njihov zajednički život gotov. Ali uslijedilo je iznenađenje:

„Ti ideš sa nama, a stan ćemo izdati.“

Danas, svekrva i dalje čuva svoju unuku, raduje se dolasku drugog unučeta i postala je nezamjenjivi dio života ove porodice.

„Pričajte šta hoćete, ali moja svekrva je moj anđeo čuvar. Da nije bilo nje – ne znam šta bi bilo sa mnom.“