Priče o napuštenoj i usvojenoj djeci uvijek izazivaju duboke emocije. Jedna od takvih je i životna priča Fredija Fidžersa, koji je doslovno kao novorođenče ostavljen pored kontejnera, a danas je uspješan inovator i milioner u svijetu tehnologije.

 Tada mu je tata Nejtan odgovorio:

- Rekao mi je: "Slušaj, reći ću ti iskreno, Fred. Tvoja biološka majka te je ostavila, a Beti Mej i ja nismo hteli da te šaljemo u hraniteljsku porodicu pa smo te usvojili. Ti si moj sin!" - priča Fredi koga su pronašli dok je bio novorođenče pored kontejnera za smeće, a ta informacija ga je tada slomila.

- Kada mi je to rekao, pomislio sam "OK, ja sam smeće" i osjećao sam se neželjeno. Ali me je on tada zgrabio za ramena i rekao: "Slušaj, ne dozvoli da te to ikada pogodi" - sjeća se Fredi svog oca koji je preminuo 2014.

Njegov tata Nejtan je bio domar i majstor, a sa suprugom Beti Mej je živio na farmi. Stanovali su u Kvinsiju, ruralnoj zajednici sa oko 8.000 stanovnika na sjeveru Floride, a kada su uzeli Fredija bili su već u pedesetima.

"Ti si beba iz đubreta!"

Ipak, djetinjstvo mu nije bilo lako. Djeca su ga maltretirala, nazivala ga "bebom iz đubreta". Taj bol ublažavali su roditelji, naročito otac Nejtan, čistač i domar, koji mu je bio i uzor i zaštitnik. Sa njim je često obilazio kontejnere u potrazi za stvarima koje bi popravljali. Tada je Fredi razvio strast prema tehnologiji, i to iz – otpada.

- Djeca su me maltretirala i nazivala "Beba iz đubreta", "Dečko iz kante za smeće", "Niko te ne želi", "Ti si prljav". Sjećam se situacija kada sam izlazio iz autobusa, a da mi djeca jednostavno priđu s leđa, zgrabe me i ubace u kantu za smeće i smiju se - priča Fredi koji dodaje da ga je zbog tih događaja otac čekao na autobuskoj stanici da bi ga ispratio kući, ali su se djeca rugala i Nejtanu.

Govorili su "Ha ha, vidite starac sa kantom".

Tako su Nejtan i Beti Mej su za Fredija heroji i veliki uzori.

- Stalno sam viđao svog oca kako pomaže drugim ljudima, zastajao je na putu da bi pomogao strancima, hranio je beskućnike. Bio je nevjerovatan čovjek, onakav kakav bih ja želio da budem - priča Fredi koji je sa ocem kao mali obilazio kontejnere kako bi pronašli neku vrijednu stvar koju bi ljudi bacili. Tada je bilo očigledno da Fredija interesuju računari.

- Stara je izreka "Đubre jednog čovjeka je drugome blago", a ja sam oduvijek bio fasciniran kompjuterima, ali u to vrijeme nismo mogli da ga priuštimo - sjeća se Fredi.

U djetinjstvu je dobio pokvaren računar koji je uspio da osposobi, a sa samo 15 godina pokrenuo je svoj prvi biznis. Prava prekretnica dogodila se kada je njegov otac obolio od Alchajmerove bolesti. U želji da mu pomogne, Fredi je izumio uređaj za praćenje pomoću GPS-a, ugrađen u očevu cipelu, kako bi znao gdje se nalazi kada zaluta. Taj izum mu je donio prvu veliku zaradu od 2,2 miliona dolara.

Iako mu biološka majka nije ostavila ni trag, on ju je jednom pronašao – bila je zavisnica. Više je nije tražio. Kaže da ga je taj susret oslobodio unutrašnjeg bola.

Danas, Fredi vodi fondaciju koja pomaže siromašnoj djeci i bolesnima, a uz porodicu – suprugu Natali i kćerkicu – nastavlja da gradi svijet u kome niko neće biti bačen, kao što je on jednom bio, prenosi Stil.