Automobili su nailazili u nasumičnim razmacima, brzinom od 30 do 70 milja na sat. Ispitanici su istovremeno morali paziti na bebu, koju su mogli podići ako bi se previše približila cesti.

U prvom dijelu istraživanja učestvovalo je 65 roditelja i 31 osoba bez djece. Pazili su na bebu koja miruje, puže ili hoda. U drugom dijelu je učestvovalo 16 roditelja i 21 osoba bez djece, a umjesto bebe su ponekad pazili na psa ili robota koji se kreće.

Rezultati su pokazali da su ispitanici, dok su čuvali bebu, brže primjećivali automobile i procjenjivali ih kao brže. Kod bebe koja puže reagovali su brže nego kada su pazili na psa ili robota.

Zanimljivo je da između roditelja i osoba bez djece nije bilo velike razlike. Prema riječima istraživača, osjetljivost na opasnost mogla bi se pojaviti kod svakoga ko preuzme brigu o djetetu, a ne samo kod roditelja.

„Nije bila riječ o tome da ljudi rade više stvari istovremeno, nego o tome da je beba bila tu“, rekao je Majkl Goldstajn, profesor psihologije na Kornelu i direktor univerzitetske B.A.B.Y. laboratorije, koji je koautor istraživanja.

Prema njegovim riječima, roditeljstvo djeluje na osnovnom nivou opažanja i reakcija, a ne samo kroz stavove i razmišljanja.

„Bebama nije bitno šta mislite, bitno im je šta radite“, poručio je Goldstajn.

Istraživanje je pokazalo i da su žene reagovale brže od muškaraca, što autori smatraju temom vrijednom daljeg istraživanja. Prva autorka rada je Ema Muruagara, koja je doktorirala na Kornelu i sada radi kao istraživačica na Tehnološkom institutu Nju Džerzi (New Jersey Institute of Technology).

(Srpska info)