Tek nedavno, zahvaljujući napretku forenzičke nauke i moderne tehnologije, ovaj jezivi slučaj je konačno riješen.

Mirno djetinjstvo u Montrealu i porodični preokreti

Šeron Prajor je rođena zimi 1959. godine u slikovitom gradu Montrealu. Njena majka, koja je rođena u Velikoj Britaniji, emigrirala je u Kanadu sa porodicom u mladosti i tamo provela čitav život. Upravo u Kanadi sudbina ju je spojila sa njenim budućim suprugom, Džordžom, koji je služio u kanadskoj vojsci.

Mladi par se zaljubio na prvi pogled i ubrzo se vjenčao. Nedugo zatim, njihovo prvorođeno dijete, Šeron, došlo je na svijet. Samo nekoliko godina kasnije, njena majka je rodila još dvoje djece, bliznakinje Doren i Moren.

Godine 1962, Džordž je premešten u Manitobu zbog vojne službe, pa se porodica preselila sa njim. Njihov novi dom se nalazio u jednom od starijih gradskih naselja, koje se smatralo bezbjednim i mirnim. Nešto kasnije, par je dobio još jedno dijete, sina po imenu Džordž Mlađi.

Nažalost, u porodici su uskoro počeli da se javljaju problemi, a napetost u odnosu je dostigla kritičnu tačku. Kao rezultat toga, 1965. godine par je odlučio da se razvede.

Džordž je nastavio vojnu službu i često je bio odsutan, dok su se njegova bivša žena i četvoro djece preselili u stan u gradu Longeju, koji im je obezbijeđen kroz poseban program pomoći za vojne porodice. Bilo je to tiho i udobno mjesto, idealno za odgajanje djece. Majka nije imala pojma da čak i u tako mirnim naseljima mogu da vrebaju prava čudovišta u ljudskom obliku.

Djevojčica velikog srca i snova

Od djetinjstva, Šeron je bila neverovatno ljubazna, brižna i saosjećajna djevojčica. Uvijek je bila spremna da pomogne onima kojima je pomoć potrebna, bilo da je u pitanju osoba ili bespomoćna životinja. Često je skupljala lutalice sa ulice, posebno one koje su pretrpjele okrutnost ili bile bolesne. S ljubavlju se brinula o njima, negovala ih dok se nisu oporavili, a zatim im je tražila nove vlasnike.

Šeron je obožavala životinje i sanjala je da postane veterinarka. Pored toga, pohađala je hokejaški klub, časove umjetnosti i časove ručnog rada. Činilo se da je čeka divna budućnost, puna svijetlih događaja i dostignuća. Njena majka je bila ponosna na svoju najstariju ćerku, koja je odrastala u samostalnu, odgovornu i razumnu osobu.

Šeron se uvijek trudila da izbjegava loše društvo i nevolje, ali nažalost ni to je nije spasilo od kobnog susreta sa zlom.

Tragedija na praznični dan

Godine 1975, život porodice Prajor tekao je uobičajeno. Šesnaestogodišnja Šeron se suočavala sa tipičnim izazovima svojih godina. Počela je da se zabavlja sa dječakom po imenu Džon, koji je bio zaljubljen u nju još od četvrtog razreda. Često su provodili vrijeme sa prijateljima i delovali kao savršen par, a Šeronini roditelji su u potpunosti podržali tu vezu.

Uskršnji dan, 29. mart 1975. godine, počeo je uobičajeno. Šeron je veći dio dana provela farbajući uskršnja jaja i pripremajući se za praznik. Porodica i gosti su uživali u prazničnoj večeri, nakon čega su Šeron i njena majka sakrile ofarbana jaja po kući kako bi ih mlađa djeca kasnije pronašla.

Nakon toga, Šeron je zamolila majku za dozvolu da ode u lokalnu piceriju "Marina", popularno mjesto za okupljanje tinejdžera koje se nalazilo nedaleko od njihove kuće.

Oko 18:30 časova, Šeron je napustila kuću. Iako je planirala da ide sa komšinicom, ona se predomislila, pa je Šeron nastavila sama ka piceriji.

Nije ni slutila da do picerije nikada neće stići.

Zlokobni nestanak i napad u komšiluku

Grupa mladih ljudi se već okupila u piceriji čekajući Šeron, ali ona se nije pojavila. Njen dečko Džon, koji je stigao nešto kasnije nakon hokejaške utakmice, bio je iznenađen i uznemiren njenim odsustvom. Njeno kašnjenje je svima bilo sumnjivo, jer je bila izuzetno tačna i odgovorna.

Kako su sati prolazili, majka je počela opasno da brine. Oko ponoći strah je postao neizdrživ, ali je čekala jutro kako ne bi uznemiravala prijatelje u kasne sate. U zoru je počela da poziva poznanike — niko nije znao gdje je Šeron.

Razgovor sa Šeroninom najbližom prijateljicom, Meri, dodatno je pojačao paniku. Meri joj je otkrila da se ubrzo poslije 19:00 časova dogodio napad u blizini picerije. Dvadesettrogodišnju ženu napao je nepoznati muškarac sa nožem, ali su prolaznici čuli vriske i uplašili napadača, koji je pobjegao upravo u pravcu iz kojeg je Šeron trebalo da dođe.

fedsa

Svedoci su napadača opisali kao visokog, tamnokosog muškarca sa plavim očima i brkovima, u skijaškoj jakni i plavim farmerkama.

Shvativši da se vrijeme i ruta napadački poklapaju sa putem njene ćerke, majka je odmah otišla u policiju. Pokrenuta je masovna potraga u kojoj su učestvovale stotine građana, ali prvih nekoliko dana potraga nije dala nikakve rezultate.

Užasavajuće otkriće u snijegu

Ujutro 1. aprila, oko 6:00 časova, majka je primijetila mladića koji je uzeo novine sa njihovog praga. Kada ga je suočila i uzela novine nazad, na naslovnoj strani ugledala je jezivu vijest: pronađeno je tijelo djevojčice u snijegu, svega nekoliko minuta vožnje od njihove kuće.

Policija još uvijek nije zvanično potvrdila identitet, pa je otac otišao na identifikaciju. Sumnje su se, nažalost, obistinile — radilo se o Šeron.

Tijelo je pronašao lokalni mještanin. Istraga je utvrdila da je Šeron bila izložena brutalnom i dugotrajnom zlostavljanju:

  • Tijelo je bilo djelimično svučeno, a odjeća razbacana po okolini.

  • Usta su joj bila zalepljena lepljivom trakom, a u šakama je imala istrgnute pramenove nečije kose, što je ukazivalo na to da se lavovski borila.

  • Tragovi u snijegu su pokazali da je pokušavala da ustane, što znači da ju je ubica ostavio da umre dok je još bila živa.

  • Zadobila je teške batine, prelom vilice na dva mjesta, slomljen nos, ubodne rane i unutrašnje povrede.

Forenzički pregled je pokazao da je bila zarobljena od subote do utorka i brutalno mučena prije nego što je podlegla povredama.

Decenije tišine i konačni DNK rasplet

Istraga godinama nije davala rezultate. Nije bilo direktno osumnjičenih, a svi dostupni tragovi u to vrijeme nisu bili dovoljni da se ubica identifikuje. Slučaj je decenijama stajao u mjestu kao jedan od najpoznatijih "hladnih slučajeva" (cold case) u Kanadi.

Preokret se dogodio tek 2023. godine, skoro 50 godina nakon zločina, zahvaljujući razvoju genetske genealogije i DNK tehnologije.

Ponovnom analizom sačuvanih uzoraka iz 1975. godine, istražitelji su uspjeli da izoluju muški DNK profil i povežu ga sa porodičnim stablom osumnjičenog.

Otkriveno je da je ubica bio Frenklin Metvud Romajn (Franklin Metwood Romine), koji je u vrijeme otmice i ubistva imao 28 godina i već bogat kriminalni dosije.

Kako je Romajn preminuo godinama ranije i bio sahranjen u Virdžiniji, njegova tijelo je ekshumirano radi zvanične potvrde. DNK analiza je potvrdila 100% poklapanje sa uzorcima pronađenim na mjestu zločina.

Iako ubica nikada nije dočekao sudsku kaznu za života, porodica Šeron Prajor je nakon skoro pola vijeka konačno dobila odgovore i gorku istinu o tome ko je odgovoran za uskraćenu mladost njihove ćerke.