Program poznat kao MKULTRA pokrenut je početkom pedesetih godina prošlog vijeka, u vrijeme Hladnog rata i straha američkih obavještajnih službi da Sovjetski Savez i Kina razvijaju metode ispitivanja i takozvanog „ispiranja mozga“.

Cilj CIA bio je da istraži načine na koje bi hemijske i psihološke metode mogle uticati na ponašanje čovjeka, njegovo pamćenje, sposobnost pružanja otpora tokom ispitivanja i druge mentalne procese.

Među supstancama koje su privukle posebnu pažnju istraživača bio je LSD.

Eksperimenti bez znanja ljudi

Najmračniji dio priče otkriven je tek mnogo godina kasnije.

Američke kongresne istrage utvrdile su da su CIA i Ministarstvo odbrane eksperimentisali i na ljudima koji nisu znali da su dio eksperimenta, koristeći psihoaktivne droge poput LSD-a i meskalina, kao i druge hemijske, biološke i psihološke metode.

U deklasifikovanim dokumentima CIA danas se mogu pronaći čitavi potprojekti označeni terminima poput „eksperimenti sa ljudima“, uz istraživanja neurologije, alkohola, metabolizma i drugih oblasti.

Problem je bio u tome što granica između naučnog istraživanja i tajne obavještajne operacije nije uvijek postojala.

CIA je kasnije i sama u dokumentima upućenim Kongresu potvrdila da postoje dokazi o istraživanjima kontrole ponašanja pomoću droga i hipnoze, kao i o testiranju na ljudima koji nisu bili upoznati sa tim šta im se radi.

Smrt Franka Olsona

Jedan događaj posebno je obilježio istoriju MKULTRE.

Frank Olson, američki naučnik koji je radio na vojnim istraživanjima, 1953. godine dobio je LSD bez prethodnog znanja.

Nekoliko dana kasnije poginuo je nakon pada sa prozora hotela u Njujorku.

Kongresna istraga kasnije je Olsonov slučaj izdvojila kao primjer koliko je program izmakao kontroli. U izvještaju je navedeno da je tajno davanje LSD-a ljudima predstavljalo propust rukovodstva CIA da zaštiti prava pojedinaca, te da su životi ispitanika bili dovedeni u opasnost.

Olsonova smrt decenijama je izazivala različite sumnje i teorije. Dokumentovano je da je dobio LSD bez svog znanja i da je potom poginuo, ali tvrdnje da je ubijen nisu pravosnažno utvrđena činjenica i treba ih odvojiti od onoga što zvanični dokumenti potvrđuju.

Čak 149 potprojekata

Prave razmjere MKULTRE postale su jasnije tek sedamdesetih godina.

Tokom istrage američkog Senata 1977. godine otkrivena je dokumentacija koja je ukazivala na postojanje 149 potprojekata povezanih sa MKULTROM.

Obuhvatali su istraživanja promjene ponašanja, nabavku i testiranje droga, tajno davanje supstanci, hipnozu i niz drugih oblasti.

CIA je finansiranje pojedinih istraživanja skrivala preko posredničkih organizacija, zbog čega neke institucije i istraživači nisu nužno znali ko je krajnji finansijer njihovog rada.

A onda je uslijedio potez zbog kojeg ni danas nije moguće potpuno rekonstruisati šta se sve događalo.

Naređeno uništavanje dokumentacije

Godine 1973. tadašnji direktor CIA Ričard Helms naredio je uništavanje dokumentacije MKULTRE.

Većina dosijea je uništena.

U kasnijoj internoj istrazi CIA navedeno je i da je dio papira Sidnija Gotliba, čovjeka koji je imao ključnu ulogu u programu, po njegovom naređenju uništen neposredno prije odlaska u penziju.

Zbog toga je potpuna rekonstrukcija programa praktično postala nemoguća.

Ipak, dogodila se administrativna greška koja je decenijama kasnije omogućila javnosti da sazna mnogo više.

Dokumenti koje su zaboravili da unište

Godine 1977. pronađeno je oko 20.000 stranica dokumentacije koja je preživjela uništavanje.

Razlog je gotovo nevjerovatan – uglavnom se radilo o finansijskoj dokumentaciji koja je bila pohranjena na mjestu na kojem je oni koji su uništavali dosijee nisu očekivali.

Upravo ti papiri omogućili su američkom Senatu da utvrdi postojanje 149 potprojekata.

Međutim, dokumentacija je uglavnom sadržavala račune, odobrenja sredstava i finansijske podatke, a mnogo manje detaljnih izvještaja o tome šta se konkretno događalo sa ljudima koji su bili predmet eksperimenata.

Zbog uništavanja glavne arhive odgovor na pitanje koliko je ljudi zapravo bilo obuhvaćeno programom nikada nije potpuno utvrđen.

Amerika je na kraju morala priznati šta se događalo

MKULTRA je postala predmet ozbiljne istrage sredinom sedamdesetih, poslije otkrića o nezakonitim aktivnostima američkih obavještajnih službi.

Istrage Church Committeeja, predsjedničke Rockefellerove komisije i kasnija saslušanja u Senatu iznijeli su veliki dio priče pred američku javnost.

Kongresni istražitelji zaključili su da prethodna saglasnost očigledno nije pribavljena od svih ispitanika.

Nakon skandala predsjednik Džerald Ford je 1976. izvršnom naredbom uveo zabranu eksperimentisanja drogama na ljudima bez njihovog pisanog i propisno potvrđenog informisanog pristanka.

CIA je navela da je tajno testiranje droga na ljudima prestalo tokom šezdesetih, dok su preostali programi testiranja droga okončani 1973. godine.

Dio istine vjerovatno je zauvijek izgubljen

Upravo je to razlog zbog kojeg MKULTRA i više od pola vijeka kasnije izaziva toliko interesovanje.

Nije sporno da je program postojao. Nije sporno ni da je CIA finansirala istraživanja uticaja droga i drugih metoda na ljudsko ponašanje, niti da su LSD i druge supstance davane pojedinim ljudima bez njihovog znanja.

To danas potvrđuju dokumenti same CIA i zapisnici američkog Senata.

Ono što vjerovatno nikada nećemo saznati jeste puni obim programa, identitet svih ljudi na kojima je eksperimentisano i sve što se događalo u potprojektima čija je dokumentacija uništena 1973. godine.

Upravo zato MKULTRA ostaje jedna od najmračnijih dokumentovanih epizoda u istoriji američkih obavještajnih službi – slučaj u kojem je stvarnost bila dovoljno uznemirujuća i bez teorija zavjere.