Tada je odigrana i jedna prigodna šahovska partija i to je sve. Od tada i kraljevi i obje kraljice i topovi i lovci, konji i pješaci čame zaključani u velikom sanduku.
Penzioneri su mahom nezainteresovani pravdajući to blizinom graničnog prelaza, odnosno mosta na kojem su neprestano kolone kamiona.
„Ko bi proveo sat ili dva vremena na partiji šaha uz dim iz kamionskih auspuha? Korisnije bi bilo da je taj dio maloga parka „pogušćan“ zelenilom da stanovnici obližnjih zgrada mogu otvoriti prozore stanova, a šah izmjestiti negdje dalje, recimo u spomen-park“, komentarisali su penzioneri na društvenim mrežama.
Granični prelaz je zatvoren od maja, nema ni kamiona, ni buke ni dima, a šahovske figure i dalje miruju. To pouzdano znači da je penzionerima draži kafanski dim u obližnjem klubu, od ugodne hladovine u parku.
Zanimljivo je da je šah na otvorenom lociran baš u parku kod graničnog prelaza u dogovoru sa Udruženjem penzionera Gradiška.
„Lokacija smo izabrali u dogovoru sa Udruženjem penzionera. Imaće prirodni hlad, a u blizini je kancelarija Udruženja“, rekao je prilikom otvaranja tadašnji zamjenik načelnika opštine Gradiška Ognjen Žmirić.
Tadašnje rukovodstvo Udruženja penzionera Gradiška sa radošću je dočekalo postavljanje uličnog šaha navodeći da će biti rado prihvaćen i od penzionerske šahovske sekcije.
Sve je proteklo uz značajna ulaganja – od obezbjeđenja lokacijskih uslova i potrebne dokumentacije do postavljanja podloge, ivičnjaka, crno-bijelih polja, prilaznih staza i ostalih građevinskih radova, te nabavke skupih plastičnih figura.
Tužno je da u parku u Gradišci za osam godina nakon otvaranja i počasne partije nije odigrana ni jedna partija šaha, a o organizovanju takmičenja i turnira nije bilo ni riječi. Figure su zaključane i čekaju možda neka druga vremena. Šah u gradiškom parku odavno je u pat poziciji.
Komentari (0)