Vatikanska istraga o zlostavljanju u Malom sjemeništu na zagrebačkoj Šalati potvrdila je vjerodostojnost optužbi, a novi detalji upućuju i na sistematsko zataškavanje slučaja, piše Dnevnik.

Istraga iz 2013. i nestali dokazi

Riječ je o zlostavljanju koje je započelo početkom 2000-ih, dok je žrtva bila maloljetna. Biskup Škvorčević o svemu je obaviješten krajem 2012. godine. Iduće godine naložio je internu istragu, ali je nakon njenog završetka zaključio da zlostavljanja nije bilo i slučaj nije prijavio policiji.

Iskazi iz nove vatikanske istrage otkrivaju kako je došao do takvog zaključka uprkos postojanju opsežne dokumentacije.

U iskazu je biskupov advokat I. P. izjavio da su se dokumenti vezani za ovaj slučaj uništavali po Škvorčevićevom nalogu. Dodao je da to nije bio izuzetak, već da su se i u drugim prilikama uništavali dokumenti koji su stizali u Požešku biskupiju, a bili nepovoljni za osumnjičenog zlostavljača ili samog Škvorčevića.

Još teže optužbe iznio je sveštenik R. M., koji je vodio prvu istragu 2013. godine. On je u iskazu naveo da je od svjedoka, koji je prvi prijavio sumnje, primio desetine stranica dokumenata i digitalne dokaze na CD-u.

Taj materijal je, prema njegovim riječima, potvrđivao vjerodostojnost prijave. Sveštenik je cjelokupnu dokumentaciju predao biskupu Škvorčeviću, koji mu je potom naložio da vodi istragu, iako za to nije bio stručan. Kasnije je utvrdio da u spisu nedostaje veliki dio ključnih dokaza.

„Proređeni“ dokumenti i sumnja na manipulaciju

Sveštenik R. M. tvrdi da je biskupu napomenuo kako je situacija ozbiljna, na šta mu je Škvorčević odgovorio:

„Vidjećemo, treba proučiti...“

Kada ga je biskup poslao u Beč na razgovor sa žrtvom, sveštenik je primijetio da su dokumenti koje je dobio nazad znatno redukovani.

Ustanovio je da je dokumentacija bila „kvalitativno i kvantitativno vrlo proređena“ i da je u njoj ostalo vrlo malo materijala koji se odnosio na vezu osumnjičenog i žrtve.

„Veliku količinu kvalitetnog materijala u pisanom i digitalnom formatu, koji su potvrđivali vjerodostojnost tvrdnji svjedoka, a koje sam dao biskupu Škvorčeviću u martu 2013. nikad više nisam u toj količini i kvalitetu vidio niti dobio nazad. Isto tako, nikad više nisam vidio materijale u pisanom obliku koje mi je svjedok predao već početkom januara 2013. godine, a koje sam tada odmah nakon razgovora s njim dao lično biskupu Škvorčeviću“, navodi se u iskazu sveštenika.

R. M. navodi da se osjećao „glupo i izigrano“ jer je bio svjestan biskupove manipulacije, ali kao podređeni nije mogao da mu se suprotstavi.

Njegov iskaz otvara i sumnju da je Škvorčević, ili neko iz biskupije, pokušao da kupi ćutanje žrtve. U novembru 2023. godine, kada je vatikanska istraga već bila pokrenuta, žrtva je zvala Požešku biskupiju i tražila Škvorčevića.

Budući da biskup nije htio da razgovara, žrtva je, prema tvrdnjama sveštenika, ostavila poruku „da ne prihvata novac i kuće, da zna kako stvari funkcionišu i da ne želi da odustane od svog iskaza“.

Škvorčević je tako pročišćenu dokumentaciju iz prve istrage poslao Dikasteriju za nauk vjere u Vatikan i za to dobio pohvalu.

Desetak godina kasnije, nakon što se shvatilo da dokumentacija nije potpuna, Dikasterij je naložio novu istragu. Rezultat su dokumenti od više stotina stranica sa zaključkom da su optužbe vjerodostojne.

Škvorčević nije odgovarao na poslata pitanja.

Poruka kardinala i zastoj u postupku

Sumnju u sistematsko zataškavanje izrazio je i bečki nadbiskup u miru, kardinal Kristof Šenburn. On je godinama upozoravao hrvatske biskupe i Vatikan na ovaj slučaj i jedan je od najzaslužnijih što su se Crkva i država ozbiljnije pozabavile njime. Iako ne istupa u medijima, iz njegove kancelarije nedavno je poslata poruka.

„Kardinal Šenburn vjeruje da će nadležni dijecezanski biskup i Hrvatska biskupska konferencija (HBK) postupati u skladu s Papinim apostolskim pismom 'Vos estis lux mundi', koje je, kao što je poznato, usmjereno na zaštitu žrtava“, poručili su iz kardinalovog ureda za portal katholisch.de.

Apostolsko pismo „Vos estis lux mundi“ („Vi ste svjetlo svijeta“) iz 2019. godine, koje je potvrđeno 2023. godine, uvodi obavezujuća pravila za cijelu Katoličku crkvu o postupanju u slučajevima seksualnog zlostavljanja i njihovog zataškavanja. U njemu se navodi da niko, pa ni biskupi, nije izuzet od odgovornosti.

Činjenica da kardinal spominje i HBK upućuje na to da se očekuje institucionalni odgovor, a ne samo odluka novog požeškog biskupa Ive Martinovića. Izvori iz crkvenih krugova navode da Vatikan pažljivo prati kako će se HBK postaviti prema rješavanju ovog slučaja.

Prema istim izvorima, HBK je već propustio ispuniti dio očekivanja. Vijeće od tri člana, koje vodi stručnjak za kanonsko pravo don Marin Batur, više od četiri mjeseca nije donijelo krivičnu odluku u upravnom kanonskom postupku, kako je to naložio Dikasterij. Upravni postupak provodi se kada su dokazi jasni i neoborivi te je brži od sudskog.

Dok se na Kaptolu čekalo s odlukom, kriminalistička policija zatražila je da se crkveni postupak zaustavi do završetka civilne istrage. Taj potez iznenadio je mnoge u crkvenim krugovima, s obzirom na to da su ta dva postupka nezavisna.

Ističu da je u crkvenom postupku prikupljena sva dokumentacija i da nije jasno kako bi crkvena odluka ometala policijsku istragu. Pritom podsjećaju da postoje primjeri u Hrvatskoj gdje su se crkveni i civilni postupci vodili istovremeno.