Sprema se nevrijeme. U mostarskoj porodici Stančević otac i majka su na poslu, u hotelu gdje rade nekakav je popis. U Ulici Bakina Luka, u prizemnici s velikim dvorištem, baka Mara Jurić čuva unuka Darka. Njemu su dvije godine i osam mjeseci.
Ima predivne plave oči i plavu kosu. On i baka Mara imaju svoj dnevni ritual, okolo su kuće susjeda pa ona s Darkom ode kod komšija na kafu, a on se provoza na svom novom, crvenom triciklu. Mama i tata kupili su mu ga za rođendan. Kad ona popije kafu, vrate se kući. Tog zimskog dana, 21. decembra 1982. vrijeme je nikakvo. Južina je i jako je sparno. Svaki čas će kiša.
Darko je ispred kuće, igra se i vozi uokolo na triciklu dok ne počne da pada. Ograde nema. U jednom trenutku baka uđe u kuću pa se sjeti da mora da ulije vodu u kace za kiseli kupus. Dok to uradi proći će možda koji minut. Svakako ne više od četiri-pet. Izlazi opet napolje. Ali...
Darka - nema! Obilazi oko kuće, gleda gdje se dječak sakrio i hvata je panika. Nema ga nigdje! Trči do komšinice, nije ni tamo. Ni kod druge, ni kod treće. Niko ga nije vidio, Darko je jednostavno nestao. Počinje da pada kiša i ostala djeca u ulici prije pljuska se razbježaše. Niko nije ništa vidio, kažu. Kako je to moguće? Gdje je dječak?!
Bakina Luka je dugačka ulica u kojoj je tad vrlo malo saobraćaja, tim je cijela priča čudnija. Ubrzo na stijenama, prema rijeci Neretvi pronalaze Darkov crveni tricikl. Od kuće do mjesta gdje je nađen tricikl ima tačno 238 metara. Ali njemu ni traga.
U trenutku nestanka dječak na sebi ima smeđe pantalone na tregere i crveni džemper. Jaknu nema jer je, rekosmo, napolju južina. Vrlo je toplo za ovo doba godine...
Pretražuju kajacima cijelu Neretvu do Metkovića, ali ništa. Porodica ionako ne vjeruje da je Darko upao u rijeku jer je dugačak sloj velikog kamenja koji dijeli obalu od rijeke, nemoguće je da dvogodišnjak to uspije sam da pređe.
Dan kad je nestao Darko Stančević
Tog dana psi tragači i većina policajaca bili su preraspoređeni negdje, sutra je Dan tadašnje JNA pa valjda zato. Proći će 24 sata prije nego što se na vratima porodice Stančević uopšte pojave tadašnji milicajci. Pa još dvaput toliko prije nego što policija uopšte shvati dječakov nestanak ozbiljno. Policija radi nezamislivo šlampav posao. Slučaj nestanka dječaka Darka Stančevića dodjeljuju izvjesnom inspektoru Rajiću.
"Danas je to nezamislivo, ali na primjer... Crveni tricikl uopšte nije izuzet kao dokaz, nego je vraćen porodici i ja sam se na njemu vozila kao djevojčica. Pa onda, bila je tadašnjoj miliciji najnormalnija stvar da mojoj majci, koja dolazi u stanicu da pita ima li išta novo oko nestanka njenog djeteta, inspektor kaže: 'Ja mislio da si ti došla da priznaš šta si uradila...' Ili da mom djedu kaže: 'Stari, ćuti! Što ga nisi čuvao...' Ili da prije desetak godina, kad sam išla da tražim da vidim Darkov dosije, shvatiš da ga u mostarskoj policiji uopšte nemaju. Izgubili su ga. Nestao! Morali smo ponovo da prijavimo Darkov nestanak, cijeli slučaj da pokrenemo iznova", priča Darjana Jakupović, rođena Stančević, Darkova sestra koja je sav angažman oko potrage za bratom posljednjih godina preuzela na sebe.
Baka je umrla u tuzi, roditelji i danas nose ožiljak na duši. Darjana je rođena dvije godine nakon bratovog nestanka i ne želi da se preda. Dok god postoji i najmanja nada da će saznati šta se dogodilo 21. decembra oko 10 sati ujutro u mostarskoj ulici Bakina Luka, ona će, kaže, tražiti svog brata. Ali detalji o katastrofalnoj istrazi onda kad je bilo najvažnije, na samom početku, u decembru 1982. godine i u mjesecima nakon toga, danas i te kako otežavaju posao. Potragu čine praktično nemogućom.
Misterija "Lade" boje slonove kosti
"Na primjer, u dnu ulice to jutro kad je Darko nestao bila je parkirana nekakva Lada. Vidjelo ju je nekoliko komšija. Upamtili su je jer to tad nije bila uopšte ni najmanje prometna ulica. Izgledala je kao da joj je pukla guma bila, ili tako nešto. Bila je boje slonove kosti. To je sve znala policija i rekli su roditeljima da su razgovarali s tim ljudima, da su ih provjerili. Međutim, nikad nisu. To nam je rekao inspektor kojem je naknadno dodijeljen slučaj i koji u dosijeu, koji će kasnije nestati, nije našao ništa o tome. Rekao nam je: 'To su vam rekli samo da vas umire'. I njemu je cijeli proces istrage, prije nego što je uopšte dospio tom čovjeku u ruke, bio u najmanju ruku vrlo čudan, ali nije tu mogao ništa", priča Darjana Jakupović, koja i danas živi u Mostaru.
U godinama koje slijede, osamdesetih, devedesetih pa i dvijehiljaditih, porodica će potrošiti ogroman novac na potragu. Privatne detektive, vidovnjake... Sami će morati da finansiraju sve jer nikakve pomoći od institucija nije bilo.
"Svakakvih tu prevaranata ima. U danima kad je Darko nestao zvali bi kući pa rekli: 'Dajte 20.000 maraka i daćemo vam informacije'. Ali ispostavilo bi se da ništa ne znaju... Samo za trag ozbiljniji u Italiji, da bismo ustanovili detalje o jednom čovjeku, ko su mu roditelji, gdje mu je firma... Platili smo valjda deset hiljada evra ili tako nešto. Pa vam onda privatni detektiv traži dalje 200-300 evra po satu. Dok god traje potraga! Vidovnjaci pak naplaćuju, neki 50 evra, neki 500", priča Darjana i dodaje:
"Nije to ni stvar novca, ali evo, kažem čisto da se zna s čim se porodice kojima nestaje član sve susreću".
Kako je vidovnjak Ivo Trobok mogao znati?
Bili su, kaže, i kod hrvatskih vidovnjaka, recimo Ive Troboka u Orebiću na Pelješcu.
"On je sarađivao inače i s policijom. Tražio je datume rođenja, Darkov isto. I na osnovu toga sve vam o vama kaže. Pazite, stvari koje nema teorije da neko drugi zna, da ih nađe na internetu ili tako nešto... To znate jedino vi. On je sve to znao! I na osnovu tih svojih crteža on nam je rekao da je Darko živ, da živi negdje u inostranstvu, da je kod nekog raskršća s desne strane crkva, a iza crkve prva kuća njegova. Da on živi tamo", priča Darjana i nastavlja:
"I mi smo od jednog poznanika, koji je radio u Udinama, dobili informaciju da je tamo vidio čovjeka koji izuzetno liči na mog oca. Angažovali smo privatnog detektiva. Otišli smo tamo, sjedili sa strane i čekali da se pojavi taj čovjek. Kad je izašao iz zgrade ja i majka ostale smo u šoku! Ne zbog izgleda, nego figura, način hoda. Ma isti kao tata. Tu se čovjeku sve izmiješa, pa ti se tri dana čini da jeste, pa tri dana da nije. Sjeli smo s tim čovjekom, rekli mu svoje sumnje. Molili ga da pristane na DNK. Ali nije htio..."
Darjana je preko privatnog detektiva saznala da se ta porodica preselila u Udine taman tu negdje kad je nestao Darko, osamdesetih. Porijeklom su navodno iz Albanije. Molila je čovjeka za fotografije kad je bio mali, ali od tri-četiri godine da može da ih uporedi sa Darkovima, međutim donio je slike kad mu je bila godina ili dvije. Nije mu mogla reći zašto joj te fotografije ne govore puno. Naime, privatni detektiv bio im je otkrio da je ta porodica taman početkom osamdesetih izgubila dijete. Dječak je bio Darkovih godina...
Čovjek iz Udina
Čovjek iz Udina bio je Darkov vršnjak, ali ubrzo je prekinuo kontakt s mostarskom porodicom. A italijanski zakon kaže da ga nakon 27. godine ne može natjerati na DNK test čak ni ako Interpol to zatraži. Jedan nevjerovatan, možda sasvim slučajan detalj primijetila je Darjana u Udinama. Ali ipak...
Baš kako je vidovnjak iz Orebića rekao - Italijan za kojeg i danas sumnja da bi možda mogao da bude njen brat živi blizu raskrsnice, odmah desno je crkva, u prvoj kući iza...
"Ne znam ni sama više šta da mislim. Prije desetak godina ili tako nešto pojavio se čovjek koji nam je anonimno rekao nešto, uputio nas na jednog čovjeka koji se bavio određenom vrstom posla, ako me razumijete. Rekao nam je da taj čovjek zna šta se dogodilo, ali ako slučajno kažemo policiji, da će on reći kako je sve izmislio. Da se boji i neće svjedočiti. Razgovarala sam lično sa tim drugim čovjekom, naravno da neće reći: 'Ja sam to uradio'. Čak je nudio, s obzirom na svoje veze, da će za određenu novčanu svotu pomoći u potrazi, ali nismo pristali", kaže Darjana.
Tog 21. decembra 1982. izvijestile su novine, završio je 11. kongres Saveza socijalističke omladine i pripremalo se sve za sutrašnji Dan Jugoslovenske narodne armije.
I dječak Darko Stančević, Darjanin brat, tog dana nestao je pred porodičnom kućom. Nikad nije pronađen.
Komentari (0)