Jedna od njih bila je Dušica Nikolić iz Čačka, koja je uoči Vaskrsa te godine rodila svoje četvrto dijete. Iako bi to trebalo da bude jedan od najsrećnijih trenutaka u životu, okolnosti su bile izuzetno teške.

Na Veliki petak 1999. godine, dok su trajali napadi na više lokacija, Dušica je bila pripremana za carski rez. U tom trenutku stigla je vijest da bi meta mogla biti i čačanska bolnica.

Uprkos svemu, porođaj je obavljen, a ona je na svijet donijela sina. Međutim, umjesto mira, uslijedila je dodatna neizvjesnost. Porodilje su premještane iz prostorije u prostoriju u potrazi za sigurnijim mjestom, dok su detonacije odjekivale u blizini.

Kako se prisjeća, osjećanja su bila pomiješana. Radost zbog rođenja djeteta pratila je velika briga, jer su joj troje djece ostali kod kuće, dok je neizvjesnost bila prisutna na svakom koraku.

Iz bolnice je izašla šest dana kasnije, ali ni tada nije bilo mira. Tokom prve kontrole djeteta u Domu zdravlja, stigla je nova vijest o bombardovanju mosta preko kojeg je morala da se vrati kući.

Danas, gotovo tri decenije kasnije, slika je potpuno drugačija. Njeno dijete rođeno u ratu sada ima svoju porodicu, a kuća je ispunjena unucima i radošću.

Kako kaže, najveća vrijednost je mir. Sve drugo, poručuje, dođe i prođe, ali osjećaj sigurnosti i zdravlja nema cijenu, piše Rina.