Iznenada je udario nešto na putu, a već sljedećeg trenutka dvadesetogodišnjak je “poletio” gotovo dva metra u vazduh i glavom udario o asfalt. Nije nosio zaštitnu kacigu.

"Stajali smo oko njega i molili se"

Uslijedilo je dramatično svjedočanstvo o borbi za život - ali i iskustvo koje je, prema njegovim riječima, prevazišlo granice ovog svijeta.

“Ležao je nepomično - mislili smo da ga gubimo“, rekao je kasnije njegov prijatelj Džon Mičel, koji se svega jasno sjeća. “Ležao je bez svijesti. Oči su mu bile zatvorene. Stajali smo oko njega i molili se. Govorili smo mu: ‘Gejbe, preživjećeš. Nećeš umrijeti.’ Ponavljali smo to iznova i iznova“, ispričao je.

Dok su čekali hitnu pomoć, prijatelji nisu znali da li će preživjeti. Ono što niko nije mogao da pretpostavi jeste da Gejb čuje sve, prenosi Mirror.

“Čuo sam molitve. I u tom trenutku, iako je situacija bila izuzetno teška, nisam osjećao nikakav strah. Povukao me je tunel svjetlosti”, ispričao je kasnije Gejb. Dok je hitna pomoć jurila ka bolnici, tvrdi da je doživio nešto, što opisuje kao iskustvo bliske smrti.

“Do trenutka kada je stigla hitna pomoć, osjećao sam kao da me svjetlost uvlači u sebe. Kao da me neki tunel povlači“, ispričao je.

"On je bio tamo i čekao me"

U isto vrijeme, Džon Mičel je panično pozvao roditelje njegovog prijatelja kako bi ih obavijestio o nesreći. Kada je Gejb primljen u bolnicu, ljekari su morali odmah da ga priključe na aparat za disanje.

“Prebačen je u salu gdje je započeta reanimacija. Ustanovili smo da ima izuzetno ozbiljnu povredu mozga. U takvim slučajevima ne možemo mnogo da uradimo, osim da obezbijedimo mozgu dovoljno kiseonika i podršku dok organizam pokušava da se oporavi“, objasnio je dr Forest Del Mur, zamjenik načelnika hirurgije.

Dok su se ljekari borili za njegov život, Gejb tvrdi da je doživio potpuno drugačiju “stvarnost”. U svjedočenju, objavljenom na platformi YouTube, tvrdi da se našao “daleko od bolničke sobe”.

“Odmah sam znao da sam pozvan na susret sa njim. Bio je to kao grad čiste slave, čiste svjetlosti i čiste ljubavi. On je bio tamo i čekao me. Kada sam ga vidio, sve se promijenilo“, kazao je.

U bolnici je u međuvremenu stanje mladića postajalo sve gore. Ljekari su upozoravali porodicu da, čak i ako preživi, njegov život vjerovatno više nikada neće biti isti.

“Kada pacijenta s teškom povredom mozga stavimo u medicinski indukovanu komu, ishodi često nisu dobri. Čak i ako preživi, velika je vjerovatnoća ozbiljnih neuroloških posljedica“, rekao je dr Del Mur.

Dok su ljekari vodili medicinsku bitku, prijatelji i porodica vodili su - duhovnu. Džon Mičel kaže da su ljudi počeli da se okupljaju, čim su čuli za nesreću. Gejb tvrdi da je u svom iskustvu “vidio” upravo njihove molitve.

“Vidio sam molitve vjernika - sinova i kćeri Božjih. Gledao sam ih iz perspektive neba. Skupljale su se u jednu zlatnu posudu, svaka pojedinačno. Cijelo nebo je obraćalo pažnju, jer su naše molitve Ocu veoma važne“, kazao je mladić.

"Osjećao sam se kao stranac"

Poslije 18 dana provedenih u komi, u bolnicu je došla bliska porodična prijateljica, Džindžer. Prišla je Gejbovom krevetu i počela da se moli.

“Rekla sam: ‘Gejbe, pogledaj me. Probudi se. Ustaćeš’. U tom trenutku sam znala da će biti dobro“, prisjetila se ona. Gejb tvrdi da je upravo u tim trenucima vidio nešto neobično.

“Molitve su počele da se pretvaraju u most. Vidio sam mostove koji su se stvarali na zemlji. Kako su ljudi molili, mostovi su postajali sve veći“, objasnio je. Na kraju, kako kaže, vidio je kako se te molitve “spajaju” i vode ga nazad.

“Vidio sam svoje roditelje, porodicu i prijatelje kako se mole. Vidio sam njihove molitve kako idu pravo u Hristovo srce. Upravo preko tih molitava sam poslat nazad“, dodao je.

Ubrzo nakon toga, tvrdi, počeo je da dolazi svijesti. “Bilo je čudno. Kao da ne pripadam ovom mjestu. Poslije vremena provedenog sa Isusom, osjećao sam se kao stranac“, kazao je pred kamerama.

Ipak, ono što je uslijedilo iznenadilo je i same ljekare. Samo nekoliko dana nakon buđenja iz kome, mladić je hodajući napustio bolnicu.

“To je ništa manje nego čudo. Božja milost je što je danas živ i potpuno oporavljen. Veoma malo pacijenata sa takvim povredama preživi, a još manje ih se potpuno oporavi“, smatra dr Del Mur.

Podijeljena mišljenja

Mnogi ljudi doživljavaju iskustvo bliske smrti kao potvrdu “postojanja života poslije smrti”, ali je važno napomenuti da mišljenja ostaju podijeljena i da za takva iskustva ne postoje naučni dokazi.

Brojni stručnjaci ističu da kada tijelo počne da otkazuje, mozak reaguje naglim i intenzivnim talasom aktivnosti. Ova pojava može izazvati vizuelne i emocionalne fenomene slične halucinacijama, i objasniti mnoga iskustva bliske smrti.

Ova teorija, u kombinaciji sa postojećim uvjerenjima o onome “što nas čeka nakon smrti”, može ponuditi alternativno tumačenje njenih vizija i kasnijih zapisa.

(Telegraf)