Da abortira – pomislila nije. Da skine tumorsko tkivo – mogla nije. I uprkos svemu – uspjela je! Maleni Miroslav došao je na svet živ i zdrav uz pomoć ljekara u Beogradu.

U svom Brčkom izgurala je Bojana Popović tri trudnoće i prije 10 ljeta rodila ćerkicu, a potom i dvojicu sinova, koji će ove godine napuniti pet, odnosno četiri godine. Bila je u trećem mjesecu četvrte trudnoće kada je jula prošle godine otišla na redovan pregled kod ginekologa.

"Kako dugo nisam radila papatest (Papanikolau test, prim. nov.), sigurno dvije-tri godine, doktor mi uzima bris i za to. Posljednji put kad sam radila, bilo je sve u redu. Međutim, stiže visokorizičan nalaz i odlazim u bolnicu u Brčkom na biopsiju. Tu su našli da imam karcinom na grliću materice, mikroinvazivni, u početnoj fazi. Šokirala sam se. Kao i cijela moja porodica. Svi smo se potresli. Strina mi je umrla od istog karcinoma, kasno je otkrila i nije mogla da se izbori. A i rak, kakav god je, teško je. Nedavno mi je i kuma preminula od karcinoma dojke", priča za Kurir Bojana i ističe:

"Na abortus nisam ni pomišljala, to bi bilo ravno ubistvu. Dijete smo željeli i nije mi ni padalo na pamet da prekinem trudnoću. Silno sam željela da izguram trudnoću, da rodim dijete. A i uvijek sam pozitivna, gledam sve optimistično, pa iako nije lako kad znaš da imaš rak, vjerovala sam da će sve biti kako treba".

Ljekar joj saopštava da može da se liječi u svom gradu, ali joj preporučuje GAK “Narodni front” u Beogradu, gdje je specijalizirao.

" U “Frontu” je trebalo da uzmu uzorak, pa da mi rade konizaciju – hirurško uklanjanje dijela grlića materice. Međutim, ispostavilo se da mi je posteljica baš nisko i ništa nisu smjeli da rade. Do porođaja ništa nisu dirali, samo su pratili stanje. Dolazila sam u “Front” svakog mjeseca na po sedam dana, odakle su me vodili na magnet u Klinički centar Srbije i vraćali. Na tom prvom magnetu ništa se nije primijetilo, bilo je i dalje na samom početku", kazuje Bojana i dodaje:

"Kad sam saznala za dijagnozu, bilo mi je baš teško. Ali kad sam otišla u “Front”, bila sam mirnija samim tim što su doktori tamo stručniji, a posebno što me je preuzeo prof. dr Željko Miković. Nebitno koji doktor mi je vodio sobu dok ležim, uvijek je prof. Miković bio taj kome su pokazivali sve nalaze i on je odlučivao, na čemu sam mu zahvalna. To me je umirivalo".

Sigurnija sam kad mi odstrane sve

"Dosta njih se šokiralo kad sam tražila da mi odstrane matericu. Na posljednjem konzilijumu pre porođaja rekli su mi da je opcija da mi se dva mjeseca nakon porođaja radi konizacija i možda se tako sve riješi ili da mi vade matericu. Razmišljala sam da ću biti bezbrižnija ako mi sve odstrane. Imam već četvoro djece, pa da se tim odstranjivanjem koliko god mogu osiguram od mogućeg povratka i širenja bolesti, jer želim da uživam sa svojom decom i potrebna sam svojoj djeci i porodici", ističe Bojana.

Sredinom novembra opet joj rade magnet.

" Karcinom, srećom, nije rastao, sve vrijeme je ostao kao na početku. Išla sam na konzilijum, pa smo se dogovorili da mi, čim me porode carskim rezom, odmah odstrane i matericu. Tada sam i ostala da ležim dvije sedmice, pa išla na carski rez 3. decembra, dvije nedelje prije termina. Beba je bila dobre težine i sve je bilo u redu. Čim su me porodili, nastavili su operaciju, koju su radili prof. dr Željko Miković, dr Minja Stanković i dr Mirko Mačkić. Izvadili su mi i matericu i jajovode i uzeli uzorak limfnih čvorova, pa sve poslali na histopatologiju. Sreća pa su tumorno tkivo pronašli samo na dva mjesta, limfni čvorovi su čisti i sve je prošlo kako treba. Na izvještaju s posljednje kontrole piše mi da je liječenje završeno operacijom, te da treba samo da idem na kontrole svaka tri mjeseca – kazuje Bojana.

Funkcioniše, veli, lijepo sa svojom dječicom i suprugom.

"Ne dam se, borim se. Ne volim da razmišljam negativno, uvijek mislim da će sve biti kako treba i borim se", ističe.

A posebno joj je važno što je ispričala svoju priču. Zbog svih nas žena, koje nerijetko sve stavljamo ispred svog zdravlja.

"Imala sam sreću u nesreći da na kraju bude sve dobro. Stalno sam odlagala taj papatest. Kada sam se u martu 2021. porodila sa drugim djetetom, već u novembru te godine opet sam zatrudnila, pa posle trči oko djece. Muž je pretprošle godine dobio gljivično oboljenje oka, pa u Beograd na liječenje, pa transplantacija rožnjače, kontrole… Uvijek sam imala nekih briga i obaveza. Molim sve žene da redovno idu na ginekološke preglede i kontrole. Da im, kao meni, ne bude sve preče".

I medicinska i psihološka pomoć

Ginekolog prof. dr Željko Miković, direktor GAK “Narodni front”, navodi da im Bojana nije prvi ovakav slučaj.

"Hvala bogu, nema ih mnogo, obično dva godišnje. Operaciju karcinoma uradimo zajedno sa carskim rezom. Situacija jeste delikatna, ta operacija je teža i rizičnija, jer je materica poslije carskog reza sasvim drugačijeg suspstrata u odnosu na onu kada žena nije trudna. Imamo veliko iskustvo, a time i dobre rezultate. Sve te žene su žive", kaže za Kurir prof. Miković i ističe:

"Veliki je to stres za majku, koja razmišlja kako treba da rodi dijete, a ima karcinom i može, ne daj bože, da umre. I zato ne samo da im pružamo medicinsku već i psihološku pomoć".

(Kurir.rs)