Na temperaturama ispod nule tijelo reaguje zaštitnički. Ako je pogrešno obučeno, ono prvo smanjuje cirkulaciju u prstima ruku i stopala kako bi sačuvalo vitalne organe. Zato se često dešava da vam se prsti ukoče već nakon nekoliko minuta, dok ostatak tijela djeluje sasvim podnošljivo zagrijano.

Najčešća greška koju skoro svi prave zimi jeste da, kada im je hladno, instinktivno oblače jedan debeo sloj – debele čarape, glomazne rukavice i tesnu obuću. Time se postiže suprotan efekat. Pritisak prekida cirkulaciju, vazduh nema prostora da se zadrži, a tijelo se hladi brže. Toplota, zapravo, ne dolazi iz debljine materijala, već iz prostora između slojeva.

Zato ljudi koji žive u ekstremno hladnim područjima koriste višeslojni sistem. Između tankih slojeva ostaje zarobljen vazduh, a upravo je vazduh najbolji prirodni izolator. Najefikasnija kombinacija podrazumijeva tanak termo sloj direktno uz kožu, srednji sloj koji zadržava toplotu i spoljašnji sloj koji štiti od vjetra i vlage. Isto pravilo važi i za čarape i rukavice – dvije tanje gotovo uvijek griju bolje od jedne debele.

Suvoća je jednako važna kao i toplota. Ako se stopala ili dlanovi ovlaže, toplota se gubi gotovo trenutno. Vlaga hladi brže nego što većina ljudi misli, naročito kada se kretanje uspori ili potpuno prestane. Zbog toga je važno nositi čarape koje upijaju znoj, mijenjati vlažne slojeve čim se pojavi osjećaj vlage i izbjegavati materijale koji „zaključavaju“ znoj uz kožu. Topla, ali mokra čarapa često je najbrži put do ledenih stopala.

Zanimljivo je i da tradicionalne rukavice sa sjevera imaju izolaciju okrenutu ka spolja. Vlakna tada stvaraju vazdušne džepove koji zadržavaju toplotu, umjesto da je sabijaju. I savremena obuća i rukavice koje imaju vazdušne komore ili „puf“ strukturu funkcionišu po istom principu – što je izolacija zbijenija, to manje grije.

Ako su vam stopala stalno ledena, problem često nije u njima. Tijelo u hladnoći prvo štiti vitalne organe, pa ako glava, vrat ili leđa gube toplotu, cirkulacija u rukama i stopalima se smanjuje. Zato nošenje kape ili kapuljače, zaštita vrata i potiljka i zatvaranje svih mjesta gdje ulazi vjetar često direktno utiču na to koliko su vam prsti topli. Topla glava često znači i tople ruke.

Čak i način disanja igra ulogu. Udisanje ledenog vazduha predstavlja stres za organizam. Kada se diše kroz šal ili tkaninu, vazduh se zagrijava prije nego što uđe u pluća, što doprinosi stabilnijoj cirkulaciji u cijelom tijelu. Manje šoka za organizam znači više toplote u ekstremitetima.

Ishrana je unutrašnji grejač tijela. U hladnoći se troši više energije, a bez goriva nema ni toplote. Hrana bogata mastima i proteinima pomaže tijelu da proizvodi više toplote. Zimi posebno pomažu orašasti plodovi, jaja, sir, riba, topla supa ili čaj, kao i obrok prije izlaska napolje. Prazan stomak na minusu gotovo uvijek znači brže smrzavanje.

Postoje i mali trikovi koji mogu odmah pomoći: blago zagrijavanje stopala prije izlaska, izbjegavanje stezanja obuće, povremeno pomjeranje prstiju dok stojite i nikada ne izlaziti napolje sa vlažnom kosom.

Zima, u suštini, ne traži više garderobe – već pametniji pristup.