Razlozi su brojni, a prije svega treba istaknuzi da je to jedna od najpoznatijih gljiva na našim prostorima te da je i oni sa skromnim poznavanjem gljiva mogu lako raspoznati.
Takođe, radi se o vrlo ukusnom i jestivom šumskom plodu, bogatom hranjivim sastojcima a niskim udjelom masti i kalorija. Vrganj se ne može uzgojiti te ga jedino možemo pronaći na njegovom prirodnom staništu.
Za početak, trebali bi znati što je to neophodno prije odlaska u potragu za gljivama. Za hodanje po šumi potrebna nam je udobna obuća koja osigurava noge od ugriza zmije. Pletena korpa je poželjna za branje gljiva jer je prozračna i propušta micelij na tlo. Nikako ne bi smjeli koristiti plastične vrećice i sično, jer dolazi do gnječenja i oštećenja gljiva te potparavanja. Poželjan alat za čišćenje je mali nožić koji nosimo u korpi.
Vrganj kod nas može rasti od aprila do novembra, ali ga najviše ima u periodu od kraja maja do kraja septembra. Kao i većina drugih gljiva živi u partnerskoj zajednici s određenom vrstom drveća te je taj odnos poznat kao mikoriza. Proljetni raste u listopadnim šumama najčešće u bukovoj. Pravi vrganj za stanište ima šume četinjače i listopadne posebno mu odgovara grabova šuma, Borov vrganj nalazimo u borovim, ali i bukovim šumama.
Ono što je najbitnije znati je da općenito voli kišni period s višim temperaturama, tako da je razdoblje s oborinama nakon kojeg uslijedi sunčano razdoblje idealno vrijeme za njegov porast. Iskusni berači će vam reći da u šumama voli predjele sa mahovinom, lišćem, ostacima stabala i tlo bogato humusom. Često se nalazi na rubovima šuma dok ga na livadama i čistinama rijetko možemo naći.
BONUS VIDEO:
