Najkraća ruta vodi preko Bosne i Hercegovine i Trebinja, dok većina putnika bira pravac preko Zlatibora i sjevera Crne Gore prema Budvi, Kotoru i Baru.

Najčešće korišćena magistralna trasa prolazi preko Beograda, Čačka, Požege, Zlatibora, Užica i Prijepolja do graničnih prelaza Gostun ili Jabuka, a zatim preko Bijelog Polja, Mojkovca i Kolašina prema Podgorici i primorju.

Ova ruta nema klasičnih putarina, ali zbog planinskog terena i sporije vožnje tokom sezone potrošnja goriva je veća.

Procijenjeni troškovi goriva u jednom smjeru:

  • manji automobili: od 45 do 65 evra
  • vozila srednje klase: od 55 do 75 evra
  • SUV i veća vozila: od 65 do 85 evra

Magistralni pravac tokom ljeta često je opterećen gužvama, posebno na Zlatiboru i užim dionicama kroz Crnu Goru.

Druga opcija uključuje korišćenje auto-puta „Miloš Veliki“ kroz Srbiju, na relaciji Beograd–Čačak–Požega, nakon čega se put nastavlja magistralom prema Crnoj Gori.

Na toj ruti putarina u Srbiji iznosi:

  • Beograd–Čačak: oko 360 dinara
  • Beograd–Požega: oko 780 dinara

U Crnoj Gori dodatno se plaćaju:

  • auto-put Smokovac–Mateševo: 3,5 evra
  • tunel Sozina: 2,5 evra

Ukupan trošak putarina u jednom pravcu iznosi približno 10 do 12 evra.

Kada se saberu gorivo i putarine, putovanje automobilom iz Srbije do crnogorskog primorja u jednom smjeru može koštati između 65 i 140 evra, u zavisnosti od vozila i načina vožnje.

Autobuske karte do Budve uglavnom koštaju između 35 i 60 evra, dok za Kotor i Bar cijene idu od 40 do 65 evra. Putovanje autobusom traje od osam do 12 sati, zavisno od gužvi i čekanja na granici.

Glavna razlika između magistralne i auto-put rute nije samo u cijeni, već i u komforu vožnje. Magistrala ostaje najdirektniji put kroz planinske predjele, dok auto-put pruža stabilniju i rasterećeniju vožnju kroz Srbiju prije ulaska u Crnu Goru, piše Kurir.