Iako zvuči saosjećajno, stručnjaci upozoravaju da je upravo to jedna od najgorih stvari koju možete reći osobi koja vam se povjerava.

O tome piše Emili Kasriel, novinarka, medijska direktorka i komunikacioni kouč s više od 20 godina iskustva na BBC-ju. Emili je razvila pristup Deep Listening (dubinsko slušanje) kao gostujuća istraživačica na King’s College Policy Institute, a danas predaje i na Univerzitetu Kolumbija.

U svom autorskom tekstu Emili objašnjava da prava empatija ne podrazumijeva dijeljenje sopstvenog iskustva, već iskreno i svjesno slušanje sagovornika. Evo njenih savjeta kako da to zaista i postignemo:

1. Budite prisutni – i to ne samo riječima


Isključite telefon. Sklonite sve što bi moglo da vam odvuče pažnju. Udahnite duboko i usmjerite svoje tijelo ka osobi koja vam govori.

Empatija se ne pokazuje samo riječima – ona se vidi u držanju, načinu na koji sjedimo, gledamo, dišemo. Naš govor tijela može stvoriti prostor u kojem se drugi osjećaju viđeno, prihvaćeno i sigurno.

2. Vratite ključnu riječ – ili emociju


Ako sagovornik kaže: „Bilo je strašno“, vratite mu tu riječ u razgovoru. Na primjer: „Šta ti je bilo najstrašnije u tom trenutku?“

Još bolje: pokušajte da sumirate ono što ste čuli, uključujući emocije koje možda nisu direktno izrečene. Na primjer:

„Zvuči kao da si istovremeno i frustriran i ljut jer ti majka stalno komentariše kako vaspitavaš dijete?“

To pokazuje da ste slušali srcem – ne samo ušima.

3. Ne bojte se tišine


Tišina može biti iscjeljujuća. Umjesto da žurite s odgovorom, ostavite prostor. Dajte osobi priliku da promisli, udahne, pa možda kaže i ono što u prvi mah nije planirala da izgovori.

Kratke pauze od svega nekoliko sekundi mogu otvoriti vrata za dublju povezanost.

4. Pitajte: „Ispričaj mi više o tome“


Umjesto da nudite rješenja ili preusmjeravate razgovor, postavite ovo jednostavno, a snažno pitanje.
„Ispričaj mi više o tome“ znači da ste istinski radoznali, da ne pretpostavljate – već dopuštate drugoj osobi da bude autentična, čak i ranjiva.

Prečesto čekamo svoj red da progovorimo, umjesto da zaista slušamo. Ali kada damo drugima (i sebi) prostor za iskren razgovor bez prekidanja, naši odnosi postaju topliji, snažniji i – istinski ljudski.