Jedna stara žena je na poklon dobila kutiju punu krušaka.
Odlučila je da prvo pojede one polutrule kruške, kako joj ne bi propale, pa će onda da jede one zdrave i lijepe.
Svaki dan je jela po jednu ili dvije polutrule kruške dok ih nije pojela skroz.
Tako da je pojela sve kruške, ni jednom ne okusivši zdravu i cijelu krušku.
Ova istinita priča me podsakla na razmišljanje o tome šta ja čekam?
Da zaradim novac? Da djeca odrastu? I što onda... Ništa. Vrijeme istekne.
Nedavno pričam sa komšinicom koja satima sjedi ispred kuće i gleda u jednu tačku. Pitam je šta se dogodilo, šta joj je? A ona kaže:
"Cijeli život nisam imala vremena da se osvrnem na sebe i sada je život prošao."
Počela sam da je razuvjeravam da joj život nije prošao, da ima još vremena, međutim, ona je nastavila da priča:
"Razmišljala sam - zaradiću novac, izgradiću vikendicu, djeca će odrasti, a ja ću živjeti za sebe. Počeću da nosim haljine, da se modernije šminkam, friziram, ali evo sada imam skoro sedamdeset godina i nosim farmerke, ne šminkam se, a preko dvadeset godina kosu vežem u rep.
Djeca su odrasla i otišla. Vikendicu sam izgradila, ali nikad nisam uživala..."
"Pa šta! Evo, hajde sada sa mnom kod frizerke, hajde idemo da kupimo i haljinu..."
"Ne želim to više. Umorna sam. Realnost je pobijedila. Trka je završena," kaže ona sumorno.
Ispred mene je sjedila jedna iscrpljena i krajnje umorna žena.
Tada sam se sjetila jedne izreke koju sam negdje pročitala:
"Put nazvan "kasnije" vodi u zemlju koja se zove "nikad".
Zato živite sada. Ne ostavljajte lijepe stvari za kasnije, jer će se pokvariti, kao one kruške s početka priče. Obujte omiljene cipele. Našminkajte se. Izgledajte onako kako ste oduvijek željeli, jer sutra će biti kasno.
Ne odlažite život za kasnije. Ako udovoljite sebi bićete sretne, a sretna osoba može sve!!
Nepoznat autor
