Čuvanje oraha za zimu može poći po zlu baš onda kada su nam najpotrebniji krajem januara, kada za posni kolač otvorimo vreću i osjetimo miris starog ulja. Jezgro je gorko, promijenilo je boju i više nije za upotrebu.
Šteta je velika, posebno kada znamo koliko danas koštaju očišćeni orasi.
Naše bake nisu imale zamrzivače, a ipak su znale kako da sačuvaju orahe tokom cijele zime. Nije bilo nikakve velike mudrosti, već nekoliko jednostavnih pravila koja i danas mogu da nam budu od koristi.
Koji orasi zaslužuju mjesto u ostavi
Sve počinje od izbora. Zdrav orah ima čistu ljusku, bez crnih mrlja, rupica i tragova buđi. Kada ga uzmete u ruku, trebalo bi da bude težak za svoju veličinu. Previše lagan orah može da krije sasušeno ili prazno jezgro.
Ostatke zelene kore treba ukloniti, a orahe sa napuklom ljuskom ili vidljivim oštećenjima odvojiti od zdravih plodova. Njih je najbolje očistiti i iskoristiti prve, za orasnice, posnu pitu ili neki drugi kolač.
Sušenje koje mnogi požure da završe
Najveća greška često nastaje prije nego što orahe uopšte odložimo u ostavu. Ako se ne osuše dovoljno, vlaga koja ostane u plodu može dovesti do pojave buđi i kvarenja
Zato se orasi nakon berbe rašire u jednom sloju na čistu podlogu, u hladu i na mjestu gdje vazduh može slobodno da struji. Tavan, natkrivena terasa ili suva i provjetrena prostorija mogu dobro poslužiti. Povremeno ih treba promiješati kako bi se ravnomjerno sušili.
Vrijeme sušenja zavisi od početne vlažnosti i uslova u prostoriji, pa ne treba žuriti sa odlaganjem. Orasi moraju biti potpuno suvi prije nego što ih spakujete za zimu. Direktno sunce i mjesta blizu radijatora nisu dobar izbor.
Čuvanje oraha u ljusci, kao nekada
Ljuska je prirodna zaštita jezgra, zbog čega se orasi u njoj uglavnom duže čuvaju nego oni koji su već očišćeni. Nekada su domaćice za to koristile platnene vreće, korpe ili druge posude koje omogućavaju strujanje vazduha.
Najbolje je da ih odložite na hladno, suvo i provjetreno mjesto, poput ostave ili suvog podruma. Vreću ili korpu podignite od poda i nemojte je držati uz zidove na kojima se skuplja vlaga.
Važno je i da orasi ne budu u blizini namirnica jakog mirisa, jer mogu da ga poprime. Povremeno pregledajte zalihu i uklonite svaki plod koji pokazuje znakove kvarenja.
Zašto toplota i vlaga ubrzavaju kvarenje oraha
Orah je bogat prirodnim masnoćama, zbog čega je osjetljiv na toplotu, svjetlost i vazduh. Kada se čuva u nepovoljnim uslovima, masnoće vremenom oksidišu, pa jezgro dobija neprijatan miris i ukus starog ulja.
Zato nije dobro ostavljati orahe na toplom kuhinjskom elementu, pored šporeta ili na mjestu izloženom suncu. Treba izbjegavati i zatvaranje nedovoljno osušenih oraha u plastične kese, jer se u njima može zadržavati vlaga.
Ako nemate hladnu ostavu, očišćene orahe možete čuvati u dobro zatvorenoj posudi u frižideru, a za duže čuvanje i u zamrzivaču. Tako će duže sačuvati svježinu i ukus.
Kako prepoznati orah koji više nije za upotrebu
S vremena na vrijeme provjerite svoju zalihu. Obratite pažnju na promjenu boje, tragove vlage, buđ i neprijatan miris. Ako primijetite takve promjene, sumnjive plodove nemojte koristiti.
Užegao orah često ima neprijatan miris koji podsjeća na staro ulje, a ukus mu je gorak i oštar. Svježe jezgro uglavnom je svijetlo, čvrsto i prijatnog, blago slatkastog ukusa.
Ako primijetite buđ, takve orahe bacite i nemojte pokušavati da ih spasavate pranjem ili pečenjem.
Pravilno osušeni i uskladišteni orasi mogu dugo da sačuvaju kvalitet. Zato se vrijedi potruditi oko nekoliko jednostavnih koraka, posebno ako svake jeseni pripremate zimsku zalihu za kolače i poslastice, prenosi Krstarica.
Komentari (0)