Prepodobni mučenici bili su Jovan i drugi, iz manastira Svetog Save Osvećenog kod Jerusalima. Ovaj manastir, je posjećivao si sam Sveti Sava, prema verovanju, a darovan je i od nekoliko srpskih vladara.

Manastir Svetog Save Osvećenog bio je napadnu nekoliko puta, pljačkan i pustošen, ali uvijek je obnavljan i do danas sačuvan. U vrijeme carovanja Konstantina i Irine napadnut je od Arapa i opljačkan. Monasi nisu htjeli da bježe, savjetujući se sa svojim igumanom Tomom, rekoše: „Mi smo odbjegli iz svijeta u ovu pustinju radi ljubavi Hristove, sramota je sad da bježimo iz pustinje iz straha od ljudi“.

Ako budemo ubijeni ovde, bićemo ubijeni zbog naše ljubavi prema Hristu, zbog koga smo i došli ovde da živimo“. – I tako odlučivši, dočekaju nenaoružani oružane Arape, kao jaganjci vukove. Arapi neke od njih strijelama umrtve, a neke zatvore u pećinu svetog Save, pa nalože vatru na ulazu, te ih dimom uguše.

I tako mnogi od njih skončaju kao mučenici Hrista radi i presele se u carstvo Onoga koga su ljubili i radi čije su ljubavi izginuli. Časno postradaše pred Vaskrs 796. godine u vrijeme cara Konstantina i Irine i patrijarha jerusalimskog Ilije. No ubrzo postiže pravedna kazna divlje napadače.

Vraćajući se svojim šatorima, oni se posvađaju i u uzajamnoj borbi svi izginu. To se dogodilo 796. godine.

Prema narodnim vjerovanjima na današnji dan treba završiti sve kućne poslove, ali i svu pocijepanu odeću zakrpiti.