Njih dvojica su stradali oko 314. ili 315. godine, u vrijeme vladavine cara Licinija u istočnom dijelu Rimskog carstva i cara Konstantina Velikog na Zapadu, nakon donošenja Milanskog edikta.

Pojedini teolozi smatraju da su stradali kao žrtve započetog sukoba između Konstantina Velikog i Licinija. Ermil je bio đakon u Singidunumu i zbog svoje vjere dospio je u zatvor.

U tamnici je ostao čvrst u svojoj vjeri, gdje je upoznao vojnika Stratonika, koji je takođe bio hrišćanin. Njihovo prijateljstvo i zajednička vjera doveli su do toga da zajedno podnesu mučeništvo.

Obojica su pretrpjeli teška mučenja, a na kraju su, prema predanju, zajedno stavljeni u jednu mrežu i bačeni u Dunav. Poslije tri dana njihova tijela izbacila je voda na obalu, a hrišćani su ih sahranili nedaleko od Beograda.

Od ukupno pet oltara u Hramu Svetog Save, jedan je posvećen beogradskim mučenicima Ermilu i Stratoniku, koji se smatraju prvim hrišćanima stradalim zbog vjere na ovim prostorima.

Ovaj dan se praznuje i kao Pretprazništvo Bogojavljenja. U nekim krajevima Srbije postojalo je vjerovanje da se uoči ponoći, kao i na samo Bogojavljenje, treba pomoliti ovim mučenicima. Narodno predanje kaže da je njihova moć čudotvorna i da je pred vjernicima posebna noć u kojoj se iskrene želje mogu ispuniti, piše Kurir.