Otac Gojko Perović pojašnjava ovaj problem:

„Nažalost, čini se da postoji opravdanje za to. Nijedan sveštenik ne voli da izgovori takve riječi, ali kada se nađem u situaciji da savetujem parove koji razmišljaju o razvodu, moja je dužnost da ih podsjetim da pokušaju još jednom, da razgovaraju i pokušaju da sagledaju stvari iz druge perspektive“, objašnjava otac Gojko.

Otac Gojko dodaje da savremeno društvo sve više pokazuje tendenciju usamljenosti i udaljavanja ljudi jednih od drugih, što često dovodi do povećane agresivnosti i nesporazuma.
„Pogledajte koliko često svjedoči o agresiji svuda oko nas“, naglašava otac Gojko, ukazujući na rastući problem osjećaja izolovanosti u društvu.

Međutim, postoje situacije u kojima su dalji pokušaji pomirenja besmisleni i kada se crkva mora suočiti sa teškim odlukama, prenosi Najžena.
„Naravno, ne bih preporučio da žena beskrajno trpi fizičko zlostavljanje, niti da se ignorišu teške bolesti koje su skrivene od bračnog partnera. Preljuba je nešto što se ne može od svakoga zahtjevati da razume ili oprosti. Ipak, postoje slučajevi kada se i kroz to prešlo i nastavilo dalje“, objašnjava otac Gojko, ukazujući na složenost problema u bračnim odnosima.

Otac Gojko ističe važnost strpljenja i razgovora, ali i trenutaka kada je neophodno postaviti jasne granice. Svaki par treba da preispita svoju ljubav i vernost u svetlu ljubavi koju je Bog darovao svijetu, ali i da bude spreman da donese teške odluke kada okolnosti to zahtijevaju. Crkveni razvod, dakle, nije znak beznadežnosti, već posljednja opcija za mir, koja se ne bi smjela donositi bez dubokog razmišljanja i analize svih aspekata veze.