Jedan od najpotresnijih dana u novijoj srpskoj pop kulturi zabilježen je 16. marta 2010. godine, kada je u svom stanu na Voždovcu, u Beogradu, Ksenija Pajčin, pjevačica, plesačica i javna ličnost, ubijena hicima iz pištolja od strane svog tadašnjeg partnera, bivšeg manekena Filipa Kapisode, koji je zatim presudio i sebi.

U trenutku smrti, Ksenija je imala samo 32 godine, a iza sebe je ostavila karijeru obilježenu energijom, hrabrošću da bude drugačija, i osmijehom koji su svi pamtili.

Od plesačice do pop zvijezde

Rođena 3. decembra 1977. godine, Ksenija Pajčin je svoju karijeru započela kao profesionalna plesačica, nastupajući u spotovima i emisijama još devedesetih godina, da bi ubrzo postala prepoznatljivo lice na estradi. Široj javnosti postaje poznata kao dio dua "Duck", a zatim i kao solo izvođač sa pjesmama koje su osvajale klubove širom Balkana - među njima i hitovi "Sviđa mi se on", "Supica", "Belo odelo"…

Nije imala tipičan vokal, ali je imala harizmu, pokret, slobodu i scenski nastup koji se nije mogao kopirati. Bila je hrabra, drska i senzualna, a opet ranjiva i nesigurna ispod medijske slike.

Ljubav koja je završila smrću

Njena veza sa Filipom Kapisodom, crnogorskim manekenom i bivšim učesnikom rijaliti programa, bila je turbulentna, strasna i prepuna trzavica. Mediji su redovno izvještavali o njihovim svađama, prekidima i pomirenjima. Prijatelji i saradnici tvrdili su da je odnos bio toksičan, ali da je Ksenija "vjerovala da će ljubav pobijediti".

Ipak, kraj je došao brutalno. Tog kobnog 16. marta, Filip je navodno pucao Kseniji u glavu dok je sjedila u dnevnoj sobi, a potom izvršio samoubistvo. Tijela su pronađena zajedno, a vijest o njihovoj smrti šokirala je region.

Nasilje koje niko nije zaustavio

Nedugo prije smrti, Ksenija je navodno prijavljivala da se osjeća ugroženo, da se Filip ponaša posesivno i agresivno, ali konkretna institucionalna zaštita nije uslijedila. Komšije su kasnije svjedočile da su čule viku, lomljenje stvari i prepirke koje su prethodile tragičnom ishodu.

U tom trenutku, društvo nije imalo razvijen senzibilitet ni mehanizme za prepoznavanje i prevenciju femicida. Tek nakon Ksenijine smrti, u javnom prostoru se otvorila ozbiljnija debata o partnerskom nasilju, kontorli i ženskoj sigurnosti.

Ona je bila više od provokacije

Ksenija Pajčin je često bila etiketirana - kao skandalozna, vulgarna, previše slobodna. A istina je da je bila žena ispred svog vremena, koja nije pristajala da bude ukalupljena. I to ju je, paradoksalno, učinilo omraženom i voljenom istovremeno.

Za neke, bila je simbol pop-kiča. Za druge, ikona slobodnog izraza, tijelo koje govori, pokret koji prkosi pravilima. U stvarnosti, bila je djevojka iz kraja, izuzetno vezana za majku, puna životne energije, ali i duboko nesigurna, emotivna, željna ljubavi.

Tišina nakon pucnja

Poslije smrti, Ksenijina majka Ljubica Pajčin postala je jedno od najprepoznatljivijih lica borbe protiv nasilja nad ženama, ali i primjer tihe majčinske tuge koja ne prestaje. Ksenijin grob na Novom groblju redovno posjećuju fanovi, prijatelji i kolege, ostavljajući ruže, plišane igračke i poruke – kao da još pokušavaju da nadoknade sve ono što joj za života nisu rekli.

Tragedija Ksenije Pajčin nije samo lična. To je simbol jedne generacije žena koje nisu imale sistemsku zaštitu, ali su bile dovoljno hrabre da sanjaju velike snove. Ona nije umrla zbog ljubavi. Umrla je zbog kontrole, posesivnosti, neprepoznatog nasilja i ćutanja koje ubija.

I zato, sjećanje na nju ne smije da bude samo nostalgično, već i opominjuće.

(Ona.rs)