Postoje dani kada spolja sve izgleda u redu, a čovjek se iznutra ipak osjeća nemirno, zabrinuto i opterećeno. Upravo o tom unutrašnjem stanju duše govorio je Starac Pajsije Svetogorac, ostavljajući poruku koja i danas može da bude povod za lično preispitivanje.

Njegove riječi govore o razlici između unutrašnjeg mira i teskobe, ali i o tome koliko naš odnos prema Bogu može da utiče na način na koji doživljavamo svakodnevni život. Baš o tome govori citat dana Svetog Pajsija Svetogorca!

Starac Pajsije ovdje pravi jasnu razliku između dva unutrašnja stanja. Sa jedne strane su radost, mir i osjećaj Božije blizine, a sa druge teskoba i griža savjesti koje čovjeka mogu duboko da opterete.

Prema njegovim riječima, velika je stvar kada čovjek još za života uspije da osjeti dio te „rajske radosti“, ali upravo ljudski egoizam može da bude prepreka na tom putu.

„Velika je stvar da čovjek bude kadar da na ovome svijetu osjeti dio rajske radosti. A to nije teško postići; ali nažalost, egoizam nas sprečava od te duhovne veličanstvenosti.“

Šta je potrebno da čovjek pronađe unutrašnji mir?

U nastavku svoje poruke Starac Pajsije govori o povjerenju u Boga i prepuštanju života Njegovom vođstvu. To ne znači da čovjek treba da prestane da se trudi, već da ne dozvoli da ga neprestana briga i strah potpuno obuzmu.

„Čovjek sam može svoj život da učini rajskim, ako prepusti da njime upravlja Bog, kao dobri Otac.“ Ova poruka posebno govori o povjerenju. Čovjek može da radi, planira i trudi se, ali istovremeno ne mora da nosi osjećaj da sve zavisi isključivo od njega.

Starac Pajsije savjetuje da čovjek ima nadu u Boga za ono što preduzima i da mu bude zahvalan. „Treba da se uzda u Boga i da ima nadu u Njega za sve što preduzme da učini i da Ga zbog svega slavi.“

Jedan od najvećih problema o kojima govori jeste teskoba. Kada čovjek stalno razmišlja o onome što bi moglo da se dogodi, strahuje i pokušava da kontroliše ono što ne može da kontroliše, unutrašnji mir postaje sve teže dostižan.

Životna poruka monaha sa Svete Gore

„Ne treba da gaji teskobu. Teskoba cjepa dušu, parališe je.“ Upravo zato ova poruka može da bude podsticaj za svakoga ko se nalazi u periodu velikih briga. Umjesto da čovjek neprestano razmišlja o problemu, Starac Pajsije podsjeća na važnost vjere, nade i predavanja Bogu.

„Kada ište Carstvo Nebesko, dolazi i sve ostalo.“ Ove riječi povezuje sa Jevanđeljem i poznatom porukom:

„Ištite najprije Carstvo Božije“ (Mt 6, 33), ali i: „Carstvo nebesko s naporom se osvaja, i podvižnici ga zadobijaju“ (Mt 11,12).

Šta ovaj citat može da znači danas?

Poruka Starca Pajsija može da se posmatra kao poziv na iskreno preispitivanje. Nije pitanje samo šta se čovjeku događa spolja, već i šta se događa u njemu dok prolazi kroz svakodnevne probleme.

Čovjek može imati mnogo toga, a da ipak osjeća nemir. Isto tako, može prolaziti kroz težak period, ali u sebi imati nadu, vjeru i osjećaj da nije sam. Upravo tu Starac Pajsije vidi razliku između unutrašnjeg stanja koje naziva dijelom „rajske radosti“ i onoga što opisuje kao dio „pakla“.

Ako ovu poruku shvatimo kao poziv na lično preispitivanje, možemo se zapitati: da li u nama trenutno ima više mira ili teskobe? Da li nas vode nada i povjerenje ili strah i potreba da sve držimo pod kontrolom?

Prema učenju Starca Pajsija, čovjek nije nemoćan pred sopstvenim unutrašnjim stanjem. Uz vjeru, trud i okretanje Bogu, može da radi na tome da njegov život bude ispunjeniji mirom, zahvalnošću i nadom.