Čuveni kompozitor Volfgang Amadeus Mocart preminuo je veoma mlad – imao je svega 35 godina, a oko njegovog života i smrti pokrenute su razne glasine i kontroverze. Njegova smrt sa sobom nosi mnoštvo pitanja, od toga kako je kompozitor preminuo, do toga gdje je sahranjen.

Talenat pokazao u ranom djetinjstvu

Mocart je rođen u Salcburgu, u muzičkoj porodici, pa ne čudi kako je uspio da razvije svoj talenat. Otac mu je bio violinista koji je čitav svoj život posvetio djeci. Trudio se na sve načine da kćerki i sinu obezbijedi muzičko obrazovanje.

Dok je Mocartova sestra, na insistiranje oca, počela da svira čembalo, on je u to vrijeme bio mali, ali je pomno pratio njene lekcije i počeo da pokazuje veliko razumijevanje za muziku. Uvidjevši potencijal u sinu, Leopold je odlučio da će njegov sin postati kompozitor.

Mocart je od 1781. godine počeo da živi u Beču gdje je stvarao najbolju muziku, rame uz rame sa Betovenom. Uspio je da dođe do takvih visina ne samo zahvaljujući urođenom talentu, već i upornošću i zalaganjem. Za veoma kratko vrijeme uspio je da od manje poznatog muzičara postane najveći kompozitor.

Kuća u kojoj je živio pripadala je Veberu, čija je porodica imala tri neudate kćerke. Jedna od njih bila je buduća Mocartova supruga, Konstanca. Iste godine, kada je prvi put prešao prag kuće Veberovih, počeo je da stvara operu "Otmica iz saraja". Rad je odobrila bečka publika, ali Mocartovo ime i dalje nije imalo veliku težinu u muzičkim krugovima.

Nakon što se oženio Veberovom kćerkom, počeli su veliki problemi sa ocem koji je od samog starta bio neprijateljski nastrojen prema svojoj snaji.

U februaru 1785. godine predstavljen je Koncert za klavir u d-molu, a sredinom osamdesetih godina Mocart je bio na vrhuncu svoje slave. Bio je jedan od najbogatijih muzičara u Beču 1787. Četiri godine prije smrti, poslao je sina u veoma skupu i prestižnu obrazovnu instituciju. Iste godine veliki pijanista se pridružio masonskoj loži. Međutim, posljednjih godina materijalna pozicija kompozitora bila je malo poljuljana, ali je i dalje bio daleko od siromaštva.

Godina 1789. bila je naročito teška za kompozitora jer mu se supruga razboljela, nakon čega je morao da je pošalje u medicinsko odmaralište, što je uzdrmalo njegovu finansijsku situaciju. Međutim, ona se ubrzo oporavila. Do tada je već imao značajan uspjeh sa operom "Figarova ženidba". Mocart je počeo da piše djela za pozorište. Ranije je pisao opere, međutim njegovi rani radovi nisu bili naročito uspješni.

Uprkos tome što je veoma rano preminuo, uspio je da stvori impresivna muzička djela, a posljednje, na kojem je dugo radio, doživjelo je veliki uspjeh. Njegov posljednji rad bio je "Rekvijem". Zdravlje je počelo sve više da mu se narušava, a ubrzo je uslijedila i smrt.

Kako je umro čuveni kompozitor

Uzrok Mocartove smrti i dalje je predmet rasprava, jer su njegovi simptomi bili toliko neuobičajeni da ljekari nisu mogli da postignu konsenzus o dijagnozi. U sertifikatu o smrti genija stajalo je: akutna osipna groznica.

Međutim, pojavile su se razne teorije, dok su mnogi ljekari vjerovali da je njegova smrt posljedica dugog i napornog rada koji je iscrpio njegovo tijelo.

Mišljenje da je Salijeri ubica smatra se jednom od verzija zato što je u ranom devetnaestom vijeku u jednoj od crkvenih arhiva navodno pronađeno njegovo priznanje, u kojem se pokajao za ono što je uradio. Nema potvrđenih činjenica da je ovaj dokument stvarno postojao. Međutim, i danas su mnogi ljubitelji Mocartovog stvaralaštva ubijeđeni da je genije postao žrtva zavisti svog kolege.

Jedna od kontroverznih verzija jeste i da ga je otrovala supruga. Ova verzija je manje vjerodostojna zbog činjenice da je nakon smrti muzičara sačuvan njegov dnevnik, koji svjedoči o najdubljoj predanosti i ljubavi koja je vladala u porodici.

Neki istraživači vjeruju da je razlog ubistva bila Mocartova namera da osnuje sopstvenu ložu. U jednom od posljednjih radova – "Magična frula" – koristi se masonska simbolika, a otkrivanje takvih tajni u to vrijeme nije bilo prihvaćeno.

Veliki kompozitor sahranjen je na Svetomarkovskom groblju. Datum sahrane ostao je misterija, a zvanična verzija je da je sahranjen 6. decembra. Rašireno je vjerovanje da je Mocart sahranjen u masovnoj grobnici namijenjenoj siromašnima. Međutim, prema istoričarima, sahrana je obavljena u grobnici treće kategorije. Kao što se često dešava, velika slava Volfganga Amadeusa Mocarta stigla je tek nakon njegove smrti.