Progoni hrišćana u Efesu počeli su za vrijeme cara Dekija, nakon što je došao u grad i priredio veliko praznovanje u čast mrtvih idola, ali i veliki pokolj vernika.

Sedam mladića se molilo Bogu da spase hrišćanski rod, svi sinovi najuglednijih starešina efeskih, i zvali su se: Maksimilijan, Jamvlih, Martinijan, Jovan, Dionisije, Ekzakustodijan i Antonin. Kada su bili optuženi kod cara, oni su se sklonili na jedno brdo iza Efesa, zvano Ohlon, i tu se sakrili u nekoj pećini.

Nakon što je car saznao, naredio je da se pećina zazida. Carski dvorjani, Teodor i Rufin, potajni hrišćani uzidali su i jedan kovčežić od bakra sa olovnim pločama, na kojima su bila ispisana imena ovih mladića i njihova mučenička smrt u vrijeme cara Dekija.

Vjeruje se da mladići, po Božijoj volji, nisu umrli, već su zaspali i spavali preko 200 godina, dok hrišćanstvo nije postalo dominantna religija u Evropi. Sedam mladića se, prema predanju, probudilo za vreme vladavine cara Teodosija II, pobožnog i blagog vladara, zdravi i isti kakvi su pre više od dva vijeka bili, prenosi Informer.