O Svetom Iliji, koji prema vjerovanju „vozi vatrena kola po nebu” i donosi grmljavinu, kišu i nepogode, postoji čitav niz predanja, a jedno od najrasprostranjenijih tiče se upravo vremena na dan praznika.

Prema narodnom vjerovanju, ako na Ilindan pada kiša, to se smatra ozbiljnim znakom iz prirode, a tumačenja su različita:

Kiša najavljuje dugu i tešku zimu – u mnogim krajevima vjeruje se da će, ako padne kiša tog dana, zima biti hladna, sa snijegom koji rano stiže i dugo traje.  

Simbol pročišćenja i Božje opomene – neki vjeruju da je kiša znak da Sveti Ilija „pere grijehe naroda” i opominje na promjenu ponašanja, pozivajući ljude da se okrenu vjeri, moralu i poštovanju prirodnog reda.  

Kiša kao zaštita od groma – u nekim krajevima se vjeruje da, ako padne kiša na Ilindan, Sveti Ilija „spušta vatru na zemlju” da bi spriječio požare i sušu, pa kiša ima zaštitno značenje.  

Narodna poslovica kaže: „Od Ilindana, sunce sve hladnije s neba sija.” U agrarnim sredinama Ilindan je označavao prelaz između ljeta i jeseni, jer se nakon ovog praznika, prema predanju, ne ide više na kupanje u rijekama, jer je „voda od Svetog Ilije hladna i opasna”.  

Takođe, postojalo je vjerovanje da, ako je na Ilindan vedro i toplo, biće još dosta suvih i toplih dana, a ako padne kiša – slijede mjeseci sa puno nevremena, bolesti i gubitaka u ljetini, piše „Stil”.  

Sveti Ilija je u hrišćanskoj tradiciji poznat kao gromovnik, prorok i čuvar pravde. Njegova pojava povezuje se s vatrom, grmljavinom i nepredvidivim vremenskim prilikama. Smatralo se da on „vozi nebeska kola i baca gromove na nečastive sile”, pa kada se na njegov dan oglasi nebo, to se doživljavalo kao znak borbe dobra protiv zla.