Prepodobni Toma je prvo bio vojvoda, poznat po svojoj hrabrosti i bogatstvu. Snažan i neustrašiv u bojema, često je izvojevao značajne pobjede nad neprijateljskim vojskama. Međutim, zavoljevši Hrista više od svega na svijetu, napustio je sve i prihvatio lak jaram monaštva.

Oponašajući siromaštvo i poniznost Gospoda Hrista, posjećivao je manastire i učio od svetih podvižnika kako da se usavrši u vrlinama. Želeći najviši stepen duhovnog života i molitve u samoći, odlučio je da ode u pustinju, gdje ga je noću pratio ognjeni stub i sveti prorok Ilija, vodeći ga duboko u pustinju.  

Pod njihovim vođstvom, prepodobni Toma stigao je na planinu Malea, u Svetoj Gori, gdje je živio kao usamljenik po Božjoj volji i dobijao božanska otkrivenja.  

Kao što je ranije u svijetu hrabro pobjeđivao neprijatelje, tako je i sada, u pustinji, neumornom molitvom raskidao nevidljive vojske zloduha.  

Kao što se ne može sakriti grad na visokoj gori, niti zvijezda na nebu, tako ni prepodobni Toma nije mogao ostati neprimijećen na planini Malea, gdje je svojim svetim životom sjajio kao blistava zvijezda i osvjetljavao zemlju.  

Kad su ljudi saznali za njega, postao je nada za pomračene i utočište za sve koji su mu dolazili, jer mu je Bog darovao moć čudotvorstva i iscjeljenja. Čudesno je liječio svaku bolest, vraćao vid slijepima, uspravan hod hromima, i molitvom izvlačio izvore vode na mjestima bez vode.  

Tropar (glas 4):  

„Bože otaca naših, čini uvijek sa nama po Tvojoj krotosti, ne napuštaj nas Tvojom milošću, no njihovim molitvama u miru uredi život naš.“  

Prepodobni Toma činio je mnoga čudesa ne samo za života na zemlji, nego i nakon upokojenja, jer su njegove mošti nastavile da tvore čuda.

Ljudi koji su dolazili sa vjerom, vrlo brzo su i na natprirodan način dobijali iscjeljenja od svakovrsnih neduga i neizlječivih bolesti.