Na ovaj dan sjećamo se svetih mučenika Flora i Lavra, ali i prepodobnog Jovana Rilskog, pustinjaka čije se ime sa poštovanjem izgovara vijekovima. Priča o njihovoj vjeri i čudima donosi posebnu utjehu i podsjeća šta je u životu zaista važno.

Pred ovaj praznik mnogi se pitaju kako se pravilno ponašati i kakva trpeza treba da bude spremna. S obzirom na to da je dan mrsni, vjernici ne moraju da poste, već u krugu porodice mogu obilježiti ovaj praznik uz uobičajenu hranu.

Moćna molitva i čudo koje je promijenilo svijet

Priča o svetom Floru i Lavru vodi nas u 2. vijek, na prostore Ilirije. Ova rođena braća bila su nadaleko poznata kao vrsni klesari. Pored toga što su baratali kamenom poput najboljih majstora, u srcu su nosili duboku, iskrenu vjeru.

Kada ih je lokalni neznabožački knez angažovao da sagrade paganski hram, dogodio se trenutak koji im je zauvijek promijenio sudbinu. Dok su radili, odlomak kamena odskočio je i pogodio u oko sina lokalnog žreca, koji je posmatrao neimare. Dječak je ostao povrijeđen i u krvi, a njegov otac je u bijesu htio da pretuče braću.

Tada su mu Flor i Lavr smireno rekli da će njegov sin ozdraviti ako bude povjerovao u jedinog, živog Boga. Žrec je u očajanju pristao. Braća su se pomolila Gospodu i prekrstila dječkovo povrijeđeno oko — desilo se čudo, a dječaku je oko potpuno zacjelilo. Vidjevši ovo neobjašnjivo djelo, žrec Memertin i njegov sin odmah su primili krštenje, a kasnije su obojica stradala za hrišćansku vjeru.

Stradaše u hramu koji su sami podigli

Nakon što su završili gradnju, Flor i Lavr u hram nisu postavili paganske kipove. Umjesto toga, stavili su krst, pozvali sve lokalne hrišćane i objekat osveštali imenom Isusa Hrista uz svenoćnu molitvu.

Kada je za to saznao ilirski namjesnik, surovo je reagovao. Mnoge od okupljenih hrišćana spalio je u ognju, dok je Flora i Lavra žive bacio u bunar i zasuo ih zemljom. Vijekovima kasnije, njihove svete mošti su pronađene i prenijete u Carigrad. U narodnom predanju ova braća se posebno poštuju i kao zaštitnici domaćih životinja, prije svega konja.

Čovjek koji je živio u šupljem drvetu

Istog dana Crkva obilježava i velikog podvižnika iz 10. vijeka — prepodobnog Jovana Rilskog. Rođen blizu Sofije, ovaj čovjek je nakon smrti roditelja napustio sve što je imao i otišao u divlju goru da se zamonaši.

Pretrpio je napade demona, razbojnika i rođaka koji nisu razumjeli njegov put. Zato se preselio dublje u Rilsku planinu, gdje je godinama živio u šupljem drvetu, hraneći se samo travom i bobom.

Lice čovjeka nije vidio dugi niz godina, sve dok ga nisu pronašli čobani koji su tragali za izgubljenim ovcama. Vijesti o svetom pustinjaku ubrzo su prostrujale narodom. Ljudi su masovno dolazili tražeći lijek za bolesti i muke, a u posjetu mu je dolazio i sam bugarski car Petar kako bi zatražio duhovni savjet.

Oko svetog Jovana ubrzo su se okupili drugi revnitelji, pa je na tom mjestu podignuta crkva i čuveni Rilski manastir — kula svetilja i mjesto duhovne utjehe tokom teških vremena pod Turcima. Sveti Jovan upokojio se mirno 946. godine, a njegove mošti i danas počivaju u ovom manastiru.

Ovaj praznik podsjeća na snagu vjere, poštenje u radu i pomaganje onima koji su u nevolji. Pomolite se danas za zdravlje svojih ukućana i mir u domovima.