Prema starom običaju, ako na Svetog Sisoja padne kiša, djecu treba pustiti da izađu napolje i pokisnu. Vjerovalo se da ta kiša nije obična, već da je to voda koju Sveti Sisoje šalje sa neba kako bi djeca bila zdrava, srećna i napredovala u životu.

Naravno, riječ je o narodnom vjerovanju koje se prenosi generacijama, a ne o pravilu ili obavezi. Ipak, ovaj običaj pokazuje koliko su naši preci povezivali prirodu, praznike i porodičnu sreću.

Sveti Sisoje Veliki bio je ranohrišćanski monah i učenik Svetog Antonija Velikog. U srpskom narodu posebno je poštovan kao zaštitnik djece i onih kojima je potrebna pomoć i zaštita.

Zbog toga su se mnogi običaji na ovaj dan upravo vezivali za najmlađe. Majke su se molile svetitelju za zdravlje svoje djece, a u pojedinim krajevima sačuvalo se vjerovanje da djeca na ovaj praznik treba da budu posebno pažena i blagoslovena.

"Pustite djecu na kišu"

Jedno od najpoznatijih vjerovanja kaže da, ukoliko na Svetog Sisoja padne kiša, mališani treba da istrče napolje i dobro pokisnu. Stariji su govorili da će ih ta voda čuvati i da će uz pomoć svetitelja rasti zdravi i jaki.

Pored toga, u narodu se vjerovalo da Sveti Sisoje štiti djecu od nevolja i loših sila, pa se ovaj dan smatrao posebno važnim za porodicu.

Danas se mnogi običaji mijenjaju i prilagođavaju vremenu u kojem živimo, ali priče poput ove ostaju dio tradicije i podsjećaju na vjerovanja naših predaka.