Veliki petak kao simbol, ali ne i strogo pravilo

U narodnoj praksi, Veliki petak se dugo smatrao "pravim" danom za farbanje jaja. Taj izbor nije bio slučajan. Riječ je o danu tuge i tišine, kada se obilježava stradanje Isusa Hrista, pa je i sam čin farbanja imao posebnu težinu, gotovo kao mali, lični obred u okviru kuće.

Ipak, kada se pogleda šira slika, jasno je da ne postoji jedno univerzalno pravilo. U različitim krajevima Srbije jaja su se tradicionalno farbala i na Veliki četvrtak, ali i na Veliku subotu. Razlog je vrlo jednostavan, u pojedinim sredinama vjerovalo se da na Veliki petak ne treba raditi ništa, pa se farbanje pomjeralo na drugi dan.

Drugim riječima, ono što se danas često doživljava kao obavezno, zapravo je samo najrasprostranjenija verzija običaja, a ne jedina ispravna.

Suština običaja nije u datumu

Ako se skine pritisak oko "tačnog dana", ostaje ono što je važnije od forme. Farbanje jaja nikada nije bilo puka priprema za praznik, već simboličan čin koji označava život, obnovu i zaštitu. Posebno mjesto ima crveno jaje, takozvana čuvarkuća, koje se ostavlja kao znak sigurnosti doma i porodice.

Zanimljivo je da tradicija bojenja jaja ima korijene koji sežu i prije hrišćanstva. U starim evropskim kulturama jaje je bilo simbol novog života i koristilo se u različitim obredima, a kasnije je u hrišćanstvu dobilo novo značenje, vezano za Vaskrsenje.

Zato pitanje "da li je grijeh" zapravo promašuje poentu.

Realnost je da danas većina ljudi usklađuje običaje sa svojim obavezama. Nema više vremena koje su nekada imale generacije prije nas, pa se jaja farbaju kada se stigne, nekada u četvrtak, nekada u petak, a često i u subotu.

I to ne umanjuje smisao običaja.

Na kraju, mnogo je važnije šta taj čin predstavlja nego kada se tačno odvija. Jer tradicija koja ne može da se prilagodi životu, vrlo brzo prestaje da bude dio njega.

(Ona.rs)