Riječ je o platnu na kojem je prikazano tijelo Hrista neposredno nakon skidanja sa Krsta, prije polaganja u grob. Ovaj motiv prisutan je u freskama, ikonama i mozaicima, ali se najčešće izražava kroz bogato vezeno i ukrašeno platno koje se iznosi u hramovima tokom bogosluženja.

Na plaštanici su obično prikazani i likovi Presvete Bogorodice, Josifa iz Arimateje, Nikodima i apostola Jovana, koji učestvuju u Hristovom polaganju u grob. Tokom večernjeg bogosluženja na Veliki petak, plaštanica se iznosi i polaže na posebno mjesto u hramu, gdje vjernici dolaze da joj se poklone.

Prema predanju, originalna plaštanica bila je laneno platno u koje je umotano tijelo Isusa Hrista nakon skidanja sa Krsta. Vjekovima je čuvana u tajnosti, a kasnije i u Vizantiji. Tokom istorije, ova svetinja je prenošena i danas se, prema vjerovanju, nalazi u italijanskom gradu Torinu.

Veliki petak smatra se najtužnijim danom u hrišćanstvu. Tog dana se ne služi liturgija, već posebna bogosluženja, poput carskih časova i večernje službe sa iznošenjem plaštanice. Zvona ne zvone, a početak službe označava se klepetalima.

Plaštanica tako ne predstavlja samo umjetnički ili liturgijski predmet, već dubok simbol vjere, stradanja i nade u vaskrsenje, koji zauzima centralno mjesto u pravoslavnom bogoslužbenom životu, piše Kurir.