Međutim, razmaženo ponašanje nije samo rezultat popustljivog roditeljstva ili osećaja privilegovanosti. Ono može ukazivati na nezadovoljene emocionalne potrebe, nedosljedne granice i nedostatak povezanosti između djeteta i roditelja.

Rim Raouda, istraživačica i trener svjesnog roditeljstva, proučila je više od 200 djece i otkrila da razmaženo ponašanje često proizilazi iz dubljih emocionalnih problema. Evo pet znakova koji ukazuju na to i savjeta kako roditelji mogu da preokrenu situaciju:

Teško prihvataju reč "ne"

Djeca ponekad ne odbijaju pravila zato što su previše stroga, već zato što im nejasne granice izazivaju zbunjenost i frustraciju. Kada su pravila nepredvidiva ili dijete osjeća da nema kontrolu nad odlukama koje ga se tiču, može reagovati burno kako bi povratilo osjećaj sigurnosti.

Savjeta za roditelje: Umjesto da samo kažete "ne", priznajte osjećanja djeteta: "Vidim da si tužan jer želiš da se još igramo, ali sada je vrijeme za spavanje." Dosljedne i ljubazne granice pomažu djetetu da razumije da pravila nisu oblik kontrole, već izražavanje ljubavi i brige.

Stalno traže pažnju

Ako dijete neprekidno traži pažnju, to može biti znak da se osjeća nesigurno u vezi sa svojim mjestom u porodici. Na primjer, dijete koje stalno upada u riječ ili se lijepi za roditelja u društvenim situacijama ne mora biti "razmaženo", već jednostavno traži potvrdu da je važno.

Savjet za roditelje: Svakodnevno posvetite 10 do 20 minuta neometanog vremena svom djetetu. Bilo da se igrate, razgovarate ili jednostavno provodite vrijeme zajedno, ovi trenuci pomažu djetetu da se osjeća voljeno i dovoljno vrijedno, čime se smanjuje potreba za stalnim dokazivanjem.

Imaju izlive bijesa kako bi dobili šta žele

Tantrumi nisu manipulacija, već signal da dijete ne zna kako da se nosi sa jakim emocijama. Najčešće se javljaju kada dijete osjeća da ga niko ne sluša, da nema kontrolu ili da je preplavljeno stimulansima iz okruženja.

Savjet za roditelje: Ostanite smireni, pokažite razumijevanje ("Vidim da si jako frustriran") i ponudite utjehu ("Tu sam sa tobom dok se ne smiriš"). Djeca uče kako da regulišu emocije kroz povezanost, a ne kroz kazne i kontrolu.

Odbijaju odgovornost

Dijete koje ne želi da pospremi igračke, izbjegava domaće zadatke ili brzo odustaje nije lijeno. Možda je ili prečesto bilo zaštićeno od izazova ili je, naprotiv, pritisnuto da postane samostalno prije nego što je bilo spremno.

Savjet za roditelje: Uključite dijete u zajedničke zadatke primjerene njegovom uzrastu. Kuvajte zajedno, pravite planove kao tim i uvijek naglasite trud, a ne samo rezultat. Kada se djeca osjećaju sposobno i podržano, odgovornost dolazi prirodno.

Nedostatak zahvalnosti

Ako dijete djeluje nezahvalno ili frustrirano kada ne dobije šta želi, to ne znači nužno da je razmaženo. Moguće je da se osjeća zanemareno, nesigurno ili bez moći u donošenju odluka. Takođe, kada se djeci stalno kupuju igračke i nagrade umjesto da im se pruži emocionalna povezanost, ona gube sposobnost da zaista cijene ono što imaju.

Savjet za roditelje: Učite dijete da zahvalnost dolazi iz povezanosti, a ne iz materijalnih stvari. Neka učestvuje u kuvanju, pravljenju čestitki ili zajedničkim aktivnostima u porodici. Kada djeca osjećaju da doprinose i da su vrijedna, prirodno razvijaju zahvalnost.

Ključ je u emocionalnoj povezanosti

Razmaženo ponašanje ne proističe iz previše poklona, već iz nezadovoljenih emocionalnih potreba. Prava povezanost nije samo u vremenu provedenom sa djetetom, već u tome da se dijete osjeća viđeno, voljeno i vrijedno. Kada roditelji pređu sa kontrole na negovanje veze sa djetetom, izazovne situacije postaju prilike za izgradnju povjerenja i emocionalne otpornosti, piše Ona.rs.

BONUS VIDEO