Priča koja je nekada odjeknula širom svijeta. Te 1974. godine novinari nisu davali mira bračnom paru Suzan i Kolinu Rozenkovic iz Kejptauna u Južnoj Africi. Razlog? Suzan je uspjela da rodi šestorke i sva djeca su živa.

Ovaj događaj postao je senzacija u svjetskoj medicini, jer prije Suzan takva trudnoća gotovo nikada nije prolazila bez gubitaka. Rozenkovicima je sreća bila potpuno naklonjena.

Bebe (tri dječaka i tri djevojčice) rođene su otprilike četiri nedjelje prije termina, a njihova ukupna težina pri rođenju iznosila je 11 kilograma, dok se pojedinačna težina kretala od 1,2 do 2 kilograma. Novorođenčad su nazvana Dejvid, Grant, Džejson, Ema, Nikolet i Elizabet.

Danas "bebe" imaju 49 godina i žive širom svijeta. Samo jedno dijete, Grant, još uvijek živi u Južnoj Africi, gde je i rođen. Ostali su se preselili u London, Dablin, Sidnej i Njujork. Otac porodice, Kolin Rozenkovic, preminuo je nedavno, 2021. godine, nakon dugog, teškog, ali srećnog života.

Kada su šestorke napunile 15 godina, Suzan je napustila porodicu. Zaljubila se u trenera svoje djece i ostavila Kolina da se sam brine o svoj djeci iz njihovog braka.

Prije šestorki već su imali dvoje djece. Od tada je Kolin sam odgajao djecu. Zbog toga na njegovom nadgrobnom spomeniku nije uklesano ime njegove supruge, već samo imena zahvalne djece.

Kolin Rozenkovic rođen je 1934. godine u Mosel Beju u Južnoj Africi, kao najmlađe dijete u porodici krojača. Njegovi roditelji pobjegli su na afrički kontinent tokom jevrejskih progona u Sovjetskom savezu.

Kada je Kolin imao šest godina, majka mu je preminula, ostavivši oca sa četvoro dece. Ne mogavši da izdržava porodicu, otac je Kolina i njegove sestre poslao u Arkaidijski jevrejski dom za nezbrinutu djecu.

"Kada sam bio sa svojim sestrama, bilo mi je lakše", pričao je Kolin. "Otac nas je posjećivao svake nedjelje, donosio torbu sa voćem i slatkišima koje smo dijelili. I ostali roditelji djece iz doma bili su u sličnoj situaciji", govorio je Kolin Rozenkovic.

(FOTO/VIDEO) KRSTILE SE BANJALUČKE ČETVORKE Marko, Luka, Matej i Jovan proslavili 1. rođendan

Kolin je u domu proveo 11 godina, do svoje 17. godine. Njegove sestre su bile starije i napustile su dom ranije, zbog čega su poslednje tri godine bile posebno teške za Kolina, pre svega emocionalno, zbog razdvojenosti porodice.

Sa 17 godina postao je štampar i preselio se u Kejptaun, gdje je provodio sate na plaži, sanjareći o poslu na kruzerima. Na kraju je uspio i zaposlio se kao konobar na jednom brodu koji je plovio do Sautemptona u Engleskoj i nazad.

Mladom konobaru ubrzo su krenule stvari nabolje. Tako je za nekoliko godina postao suvlasnik restorana Milki Lejn i Safari Rum u londonskom Erls Kort Roudu. Upravo u jednom od svojih lokala upoznao je buduću suprugu Suzan, koja je tamo radila kao konobarica. Ubrzo su se vjenčali, a dobili su i prvo dijete, Samantu.

Prvo su živjeli u Londonu, ali ih je rad u restoranu iscrpljivao, a Kolinu se nije dopadala klima. Zato su Rozenkovici napustili London i preselili se u veliku kuću sa terasom i tri spavaće sobe u Kejptaunu. Nakon useljenja, dobili su drugo dijete, Entonija. Nisu planirali više djece – njihova porodica bila je savršena i željeli su da tako ostane.

Sudbina je imala druge planove

Nakon Entonijevog rođenja, ljekar je greškom prerano prepisao Suzan kontraceptivne pilule, zbog čega nije imala menstruaciju četiri godine. Kako bi obnovio ciklus, ljekar je počeo sa injekcijama za plodnost, ali nešto se dogodilo, i Suzan je iznenada zatrudnila. Na svakom pregledu ljekar je otkrivao sve više djece – prvo jedno, zatim dvoje, onda troje...

"Rekli smo da ne želimo toliko djece, ali jlekar nas je ubijedio da ih zadržimo, a kada su sljedećeg mjeseca otkrivena četiri ploda, za abortus je već bilo kasno."

Suzan je često završavala u bolnici zbog lošeg zdravstvenog stanja. U sedmom i po mjesecu ultrazvuk je pokazao ne četiri, već šest beba. Kolin nije znao kako će se nositi s tolikim brojem djece i nije bio siguran da će uspjeti da izdržava porodicu. "Tada smo imali kućnu pomoćnicu. Kada smo joj rekli da će Suzan roditi šestorke, odmah je dala otkaz."

Dana 11. januara 1974. godine, Kolin i Suzan dobili su Dejvida, Granta, Džejsona, Emu, Nikolet i Elizabet.

Kada su Rozenkovici napustili London 1967. godine, Kolin je prodao svoj udio u restoranskom biznisu kako bi kupio kuću u Kejptaunu i pokrenuo mali posao sa tekstilom. Naravno, niko nije očekivao da finansije odjednom postanu nedovoljne za odgajanje djece. Srećom, medijska pažnja donela im je i korist – plaćali su im za intervjue i reklamne ugovore.

Kada su šestorke ušle u tinejdžerske godine, brak Kolina i Suzan se raspao.

"To je bio najteži dio naših života. Za sve, uključujući i mene."

Suzan je otišla i vratila se u London, dok je Kolin preuzeo isključivu starateljsku odgovornost za svu decu, nakon što je njihov razvod postao zvaničan 1989. godine.

"Sjećam se kako sam otišao u školu na kraju polugodišta da se sastanem sa nastavnicima sve svoje djece. Tog dana morao sam da vidim 26 nastavnika. Kada se dan konačno završio u šest sati uveče, i dalje nisam uspio da razgovaram sa svima. Bio sam otac sa najviše djece, za koga jednostavno nije bilo dovoljno vremena kod nastavnika."

Finansijski pritisak zbog podizanja osamoro djece držao je Kolina u očajnom položaju tokom većeg dijela njegovog života. Tek u 83. godini dozvolio je sebi da ode u penziju. Nikada nije mogao da se opusti, stalno je radio kako bi obezbedio i već odraslu djecu. U intervjuu za "Sandej tajms" iz 2004. godine rekao je: "Bilo je jako teško. Ne znam kako sam to izdržao. Molio sam se 10 puta dnevno, to je bio pravi košmar."

Tri godine pre smrti, u jednom intervjuu priznao je da, iako je vodio izuzetno težak život, bio je srećan i sada može u potpunosti da uživa u preostalim danima bez briga o budućnosti svoje djece i unuka, piše portal "Dzen".

BONUS VIDEO: