Za ljude koji su odrasli u nefunkcionalnim porodicama, život može biti težak na načine koje "normalni" drugi ne razumiju.

Ako je vaš partner odrastao u funkcionalnoj porodici, onda on vjerovatno ne zna zašto govorite ili radite određene stvari ili ih ne govorite ili radite. I uvijek se možete osjećati kao da se jednostavno ne uklapate.

Evo 7 znakova da ste odrasli u toksičnoj porodici, čak i ako vam je rečeno da je to normalno:

1. Borite se sa konceptom “normalnog”

Kada odrastete u disfunkcionalnoj porodici, nemate pojma šta drugi ljudi rade, i da li tuđe porodice liče na porodice koje vidite na televiziji ili ne (odgovor: na neki način jesu, nažalost za one koji su odrasli daleko, daleko drugačiji scenariji), piše “Your tango”.

2. Borite se da se oslonite na članove porodice

Za odraslu djecu iz disfunkcionalnih porodica, čudno je čuti druge ljude kako govore stvari poput “Želim da moja mama bude tamo kada se porodim” ili “Nervira me što je moj tata otišao poslije samo nekoliko sati”. Za ljude koji se oslanjaju samo na sebe, a možda i na prijatelje, može biti zapanjujuće čuti o tome kako roditelji drugih ljudi pomažu djeci, finansijama i, što je najteže, pružaju emocionalnu podršku. Ovo nije svijet onih koji su odrastali u disfunkcionalnoj porodici, koji su naučili da ne očekuju nikakvu podršku, iako često može pružiti podršku ove prirode.

3. Mučite se da razumijete šta je dobar roditelj

Za one koji su odrasli ignorisani, zanemareni ili verbalno ili fizički zlostavljani, imati djecu može biti zastrašujuće. Drugi ljudi mogu reći stvari poput “Samo mislim, šta bi moja mama uradila?”. Ovo je 180 stepeni suprotno od načina na koji bi djeca iz toksičnih proodica uradila. Ponekad, kada posmatrate uporne, ali dobronamjerne interakcije između roditelja i djece, kao što su roditelji koji se raspituju o osjećanjima u vezi sa manjim događajem, a onda ih opširno potvrđuju, svjedoci ste hrabrih napora ljudi sa nultim referentnim okvirom za pozitivno roditeljstva, koji se ipak hrabro trude da odgajaju srećnu i zdravu djecu.

4. Mučite se sa oslanjanjem na baku i djeda

Za ovakve ljude može biti veoma bolno da na društvenim mrežama vidi slike prijatelja sa njihovim roditeljima i djecom, sa natpisom “Tri generacije” ili slično. Ideja da ostavite djecu pod brigom svojih roditelja čak i na nekoliko sati je zastrašujuća za mnoge koji dolaze iz toksičnih porodica.

5. Borite se sa karijerom i finansijskom nestabilnošću

Za neku djecu koja su odrasla u haotičnim porodicama, sa gubitkom posla i finansijskom nestabilnošću, nijedan odrastao čovjek možda nije imao vremena, sklonosti ili mogućnosti da pruži bilo kakav doprinos o potencijalnim prilikama za obrazovanje ili puteve karijere za adolescenta. Umjesto da imaju roditelje koji pokušavaju da njeguju talente i snage djeteta, “toksični” roditelji djece se često bore da prežive. Često savjetuju djecu da se zaposle odmah poslije srednje škole jer ne vjeruju visokom obrazovanju i kreditima za fakultet.

6. Mučite se sa zdravim romantičnim vezama

Za ljude koji su vidjeli udaljene, emocionalno zatvorene odnose između svojih roditelja, može biti gotovo nemoguće shvatiti kako treba da izgleda zdrava veza ili brak. Često su djeca iz ovakvih porodica zavisnici od ideje o završecima romanse. Mogu da pribjegnu disfunkcionalnom ponašanju koje su videli kod kuće, kao što je povlačenje od partnera, verbalno zlostavljanje ili varanje, da bi zadržali interesovanje partnera, ili čak samo zato što nemaju drugi šablon u glavi kako da se ponašaju u dužem vremenskom periodu.

7. Borite se sa odgovarajućim granicama

Za ovakve ljude može biti teško znati šta su zdrave granice, bilo za sebe ili za druge. Kada prijatelj kaže da mora da prekine razgovor, čovjek koji je rastao u nezdravoj porodici se može plašiti da ga prijatelj mrzi. Roditelji ulaze u sobe bez kucanja, govore bilo šta što im padne na pamet čak i ako je neprikladno da djeca čuju, a djeca mogu biti svedoci stvari koje bi trebalo da rade nasamo. Neangažovane porodice imaju krute granice, koje se manifestuju u hladnim, ravnodušnim, nepodržanim i emocionalno povučenim porodičnim odnosima. Komunikacija kroz porodične podsisteme je otežana i komplikovana, a članovi porodice funkcionišu kao odvojeni entiteti, a ne kao dio jedinstvene cjeline.