Milan Vujatović, penzioner iz Kruškika, prigradskog naselja u Gradišci po mnogo čemu je zanimljiv čovjek. Rođen u Jablanici, selu na obroncima Prosare poznatom po voćarstvu, radni vijek do rata proveo u Zenici, a oženio se iz Foče. Razlog je nevjerovatan.

„Koju god djevojku bih našao u rodnoj Jablanici majka bi rekla, ona nam je kuma, njeni stari su nam kumovali, ona je rod, peto koljeno, ili mi smo ista loza. Dosadilo mi to, vidim da ovdje nema cure za mene i ja ti odem u Foču. Tamo nađem moju Stojanku. Još kad sam saznao da se preziva Pjević, pomislio sam ova će meni pjevati cijeli život. Dovedem je majci i kažem, majko provjeri da nam i ona nije kakav rod ili daljnja kuma“, kroz smijeh govori uvijek spremni šaldžija Milan Vujatović.

Milan kaže da je rekorder po broju ispunjenih ukrštenica. Ispunjavao ih je veći dio radnog vremena u Zenici.

„Bio sam trgovac, ali najviše šef skladišta ili trgovine. I kad završim trgovačke knjige latim se ukrštenica. I danas ih redovno ispunjavam. Volio bih da neko osmisli takmičenje u brzom rješavanju ukrštenih riječi. Zaključio sam da su najčešći pojmovi Aćim i Aćima, ananas, Po, ke, tak, Panama ili recimo Eva Ras. Danas vodim svoju statistiku. Odvezao sam gospoju ljekaru, čekao u autu i brojao. Samo jedna od deset žena nosi suknju ili haljinu. U cijeloj Gradišci samo su dva originalna poni bicikla, skoro svaki drugi čovjek priča sam sa sobom u hodu“, nabraja Milan.

Bio je i pjevač, obožava krajišku i izvornu muziku. Pjevao je sa svojom grupom „Potkozarci“ na zboru u Moštanici i u Kulturnom centru Gradiška, „Srbija“ u Novoj Topoli, ali i u Kočićevu, Orahovi i drugim mjestima. Uz pjesmu voli i podmazati grlo dobrom rakijom.

„Iako živim u Kruškiku najčešće pijem šljivovicu. Sebi svake godine pripremim klekovaču, ona je ljekovita, a klekovaču je pio i pokojni Tito. Dobro dođe i jabukovača, samo nek nije prejaka ili nejaka. Ujutro sa suprugom Stojankom popijem kafu i uz kafu čašicu-dvije da proradi krv. Imamo troje djece i četvoro unučadi. Uživamo kao penzioneri, kad kiša pada i kad je loše vrijeme odvezem unučiće do škole i to su moje lijepe obaveze“, nabraja Milan.

Ovih dana reže i cijepa debelu bukovinu, sprema se za debeli minus. Uskoro će i svinjokolj, kaže da ima i debelog tovljenika. Voli bicikl i biciklijadu, pa učestvuje u Biciklijadi i svake godine odveze od starta do cilja sa omladinom.

Vujatovići su takvi, nasmijani i spremni za priču i šalu, ali i pomognu svakome dobronamjernome. Zato su i omiljeni, ne samo u Kruškiku i Jablanici, nego u cijeloj Gradišci.