Odnosi među braćom i sestrama često su složeni. Dok su manji sukobi i rivalstvo u detinjstvu sasvim normalni, način na koji roditelji upravljaju porodičnom dinamikom može da ima dugotrajan uticaj na to hoće li braća i sestre ostati bliski kada odrastu. Iako većina roditelja ne želi da izazove razdor, određene navike mogu nehotice da ostave trajan trag.

Često nije riječ o velikim greškama, nego o sitnicama koje se ponavljaju, komentarima, pravilima ili nevidljivim obrascima ponašanja koji oblikuju odnose među djecom. Istraživanja u području porodične psihologije potvrđuju da rani porodični uslovi snažno utiču na to koliko će braća i sestre biti povezani kasnije u životu.

1. Pokazivanje sklonosti prema jednom djetetu

Ako jedno dijete osjeća da mu se pridaje više pažnje, da ga roditelji češće hvale ili ima više privilegija, među decom se stvara razlika koja može da traje cijeli život. Čak i kada nije namjerno, takva situacija kod jednog djeteta može da izazove osjećaj manje vrijednosti, a kod drugog pritisak i visoka očekivanja. Favorizovanje, čak i suptilno, jedan je od najčešćih razloga sukoba među braćom i sestrama u odraslom uzrastu.

2. Upoređivanje djece

Rečenice poput "Zašto ne možeš da budeš malo više kao tvoj brat?" mogu da zvuče kao pokušaj motivacije, ali zapravo podstiču rivalstvo. Djeca uče da gledaju jedni na druge kao na rivale, a ne kao na članove iste ekipe. Dugoročno, to smanjuje osjećaj bliskosti i poverenja.

3. Nedostatak podrške u sukobima

Ponekad roditelji odluče da puste djecu da sama rješavaju nesuglasice, ali ako to rade bez nadzora i podrške, djeca mogu da razviju loše obrasce ponašanja, poput vrijeđanja, povlačenja ili izbjegavanja problema. Roditeljska pomoć u takvim trenucima važna je za razvoj zdravih komunikacionih vještina.

4. Nepravedna ili neujednačena disciplina

Ako jedno dijete redovno dobija blaže kazne ili ima više slobode, drugo to doživljava kao nepravdu. Osjećaj da nisu svi jednako tretirani narušava poverenje, ne samo prema roditeljima nego i među samom djecom.

5. Zanemarivanje individualnosti

Svako dijete ima svoj karakter, interese i potrebe. Kada roditelji ne uvažavaju te razlike, djeca često počinju da se takmiče kako bi dobila pažnju ili priznanje. Umjesto da budu prihvaćeni zbog onoga što jesu, guraju se u uloge poput "pametnog", "poslušnog" ili "problematičnog" deteta, što kasnije može da stvori udaljenost među njima.