Ljetovanje. Sunce. Bazen. Sve djeluje idilično dok se ne pojavi ona sitna dilema koja ne izlazi iz glave: „Jesam li previše opuštena ili samo realna?“ Upravo takvo pitanje pokrenula je jedna mama iz Engleske kada je, tokom porodičnog odmora, podijelila svoj trenutak neizvjesnosti na društvenim mrežama.


Dok su drugi roditelji ulazili u bazen sa svojom djecom, ona je ostala na ležaljci – a njen četvorogodišnji sin, sa mišićima na rukama, plivao je sam. Nije bilo panike. Dječak se zabavljao, a ona ga je posmatrala. Ipak, nešto ju je kopkalo. Postavila je pitanje:


„Da li sam nerazumna što ostavljam četvorogodišnjaka samog u bazenu?“

Roditeljska dilema: Da li je dovoljan pogled sa strane ili moramo biti u vodi?


Naizgled obična objava izazvala je lavinu komentara. Jedni su je branili i pozivali na opuštenije roditeljstvo, dok su drugi upozoravali da se „nezgode dešavaju u sekundi“ i da „ništa nije vrijedno tog rizika“.


„Djeca se mogu udaviti u samo nekoliko centimetara vode. To ne zavisi od toga da li imaju mišiće ili ne.“
„Izvukla sam trogodišnju djevojčicu iz bazena dok su njeni roditelji ćaskali pored. Ne ponavljajte tu grešku.“



Neki roditelji podijelili su i svoje metode: sjede pored bazena, noge su im u vodi, dijete je u vidokrugu – ali pogled nikada ne sklanjaju. Kako kažu: „Ne postoji opušteno roditeljstvo pored vode.“

Ljeto je tu, a sa njim i rizici: Šta kaže statistika?


Brčkanje u bazenu jedno je od omiljenih ljetnjih zadovoljstava – ali podaci su neumoljivi:



  • Davljenje je jedan od najčešćih uzroka smrti djece do 5 godina.




  • Većina tragedija događa se u kućnim bazenima.




  • Dovoljno je 20 centimetara vode, jedna sekunda i trenutak nepažnje.




Zlatna pravila bezbjednosti pored bazena:




  • Jedna odrasla osoba mora biti uz svako dijete u vodi. Ne petoro „koji su tu negdje“. Jedna. Fokusirana.




  • Ako morate da odete (na telefon, toalet, kuhinju) – dijete ide sa vama.




  • Mišići, šlaufovi, dušeci i igračke nisu zamjena za roditelja.




  • Ne ostavljajte igračke u bazenu – djeca će pokušati da ih dohvate.




  • Obezbijedite kućne bazene: ogradom, zaključavanjem, alarmima.




  • Na rođendanima i okupljanjima – najveći je rizik, jer svi misle da neko drugi gleda.





„Kad ima puno ljudi – niko ne gleda. A dijete ne zna za tu logiku.“



Roditeljska pažnja ≠ roditeljsko prisustvo


Ako dijete vidite izdaleka dok šaljete poruku – to nije bezbjednost. Ako je u vašem perifernom vidu dok ćaskate – to nije pažnja. Ako ste kraj bazena, ali u mislima negdje drugo – to nije odgovornost.


Dijete do 7 godina – nema nadzora nikad i nigdje.


Nije stvar u tome zna li da pliva – nego ne zna da prepozna opasnost. I neće vam viknuti da je u nevolji – jer dijete u vodi ćuti kad je u opasnosti.

Svaka mama zna najbolje – ali samo ako zna sve rizike


Ova priča nije optužba za jednu mamu koja je iskreno pitala da li je pogriješila. Ovo je podsjetnik: pravo pitanje nije „da li sam opuštena?“, već: „da li znam gdje prestaje opuštenost, a počinje nepažnja?“


Jer kod vode – te granice ne opraštaju, piše Ona.