Nije rijetkost da se neko dijete boji grmljavine i oluje kao takve. Evo kako pomoći onima koji se toga straha ne mogu lako riješiti.
Nema sumnje da se vrijeme mijenja i da su oluje sve žešće, iznenadne i zastrašujuće. Nije neobično da i odrasle osobe priznaju kako im nije prijatno tokom grmljavinskih nevremena – neki će otvoreno reći da ih se plaše. I zaista, za mnogu djecu, ali i odrasle, grmljavinske oluje mogu biti izvor ozbiljne tjeskobe i straha.
Zvuk groma, bljesak munje i sirene za uzbunu mogu izazvati nelagodu, suze, pa i fizičke simptome poput boli u stomaku ili ubrzanog disanja.
Planirajte unaprijed – „sigurno mjesto“
Psihologinje iz ustanove Sanford Health savjetuju da je ključno imati unaprijed osmišljen plan za takve situacije, prenosi Valley News.
– Ako čujemo sirene, znamo gdje je naše sigurno mjesto u kući, gdje ćemo otići da bismo se zaštitili – kaže dr Kejtlin Majklson i dodaje da djeci može pomoći podsjećanje na pozitivne primjere – ljude koji su se na vrijeme sklonili i ostali sigurni. To im daje osjećaj kontrole.
Prilagodite razgovor uzrastu djeteta
Razgovor o olujama treba biti primjeren uzrastu i razvojnoj fazi djeteta.
– Budite što otvoreniji, ali u jeziku koji dijete može razumjeti – savjetuje dr Majklson.
Za mlađu djecu (2–3 godine) to može zvučati ovako:
„Da, vani je oluja i biće grmljavine, ali zato smo u ovoj prostoriji jer nas štiti od jakog vjetra.“
Sa starijom djecom (12–13 godina) može se govoriti detaljnije – o prognozi, udaljenosti oluje i razlozima zbog kojih se sklanjamo.
I ekrani i igračke mogu pomoći
U trenucima straha, gledanje crtića, igranje igrica ili omiljenih videa može pomoći djeci da se smire.
– Ovo je svakako situacija kada je ekran sasvim u redu – kaže doktorica. Dodaje i da je korisno imati posebne igračke koje se koriste samo tokom oluje – tzv. „komplet za oluje“.
Male rutine za veliki osjećaj sigurnosti
Osim igračaka i ekrana, može pomoći i zajednička rutina: čitanje slikovnica, slušanje muzike ili čak „piknik“ u sigurnoj prostoriji.
Najvažnije je da djeca osjete da ih roditelji slušaju, da su tu za njih i da im pružaju osjećaj sigurnosti – fizički i emotivno.
(Alo.rs)