Riječi koje čuje, način na koji roditelji razgovaraju, ali i atmosfera u domu, ostavljaju trag koji dijete može nositi čitavog života. Akademik i psihijatar Vladeta Jerotić često je govorio o složenosti porodičnih odnosa, ljubavi, braka i vaspitanja dece. Smatrao je da nije dovoljno samo obezbijediti djetetu hranu, odjeću i obrazovanje, već da je najvažnije kakav primjer roditelji svakodnevno daju.

Posebno je upozoravao na razliku između svađe i prepirke, ističući da mala djeca možda ne razumiju sadržaj roditeljskih sukoba, ali osjećaju emociju, napetost i strah. Obrasci ponašanja iz djetinjstva često se nesvjesno prenose u odrasli život, pa dijete koje odrasta uz agresiju može kasnije ponavljati isti obrazac ili stalno pokušavati da od njega pobjegne. Jerotić je takođe naglašavao razliku između pokornosti i poslušnosti, ističući da je čovjek pokoran iz straha, a poslušan iz ljubavi, te da je određena doza bunta kod djeteta prirodna i zdrava jer kroz nju gradi sopstvenu ličnost, piše Telegraf. 

Govoreći o fizičkom kažnjavanju, upozoravao je da posljedice mogu biti duboke i dugotrajne, te da dijete nikada ne treba da odrasta u strahu od roditelja, već u odnosu zasnovanom na povjerenju i ljubavi. Jerotićeva poruka roditeljima ostaje jednostavna: dijete ne uči samo iz onoga što mu govorimo, već prije svega iz onoga što svakodnevno vidi.