Iako se beton smatra sinonimom za čvrstoću i dugotrajnost, vremenske prilike, velika opterećenja i korišćenje soli tokom zime dovode do pucanja i propadanja površine. Klasične sanacije često kratko traju i estetski ne daju zadovoljavajuće rezultate, zbog čega se mnogi odlučuju za presvlačenje starog betona slojem asfalta.

Prednosti ove metode su višestruke. Izbjegava se razbijanje stare podloge, odvoz šuta i veliki građevinski radovi, dok asfalt pokazuje veću otpornost na putarsku so u odnosu na beton. Osim toga, nova površina dobija uredniji izgled bez korova i mahovine koji često izbijaju iz starih pukotina.

Stručnjaci ipak upozoravaju da je najvažnije da postojeća betonska podloga bude statički stabilna. Ukoliko beton tone, pomjera se ili ima ozbiljna oštećenja, asfalt neće riješiti problem jer će se pukotine i deformacije vremenom prenijeti i na novi sloj.

Proces asfaltiranja počinje detaljnim čišćenjem i sanacijom podloge. Nakon uklanjanja prljavštine i popunjavanja pukotina, nanosi se specijalna bitumenska emulzija koja omogućava kvalitetno vezivanje asfalta za beton. Tek nakon toga slijedi završni sloj asfalta, čija debljina zavisi od namjene površine.

Za pješačke staze dovoljan je sloj debljine od tri do četiri centimetra, dok se za prilaze garažama i parkinge preporučuje između pet i sedam centimetara. Industrijske površine koje trpe velika opterećenja zahtijevaju još deblji sloj asfalta.

Kada je riječ o cijeni, osnovno asfaltiranje košta između 15 i 18 evra po kvadratnom metru, dok cijena raste na 25 do 35 evra ukoliko su potrebni dodatni pripremni radovi poput nivelacije i sanacije podloge.

U tekstu se navodi i primjer majstora Darka Kojića, koji je tokom izgradnje kuće odlučio da izbjegne beton u dijelu dvorišta kako bi smanjio zadržavanje toplote i troškove odvodnje. Umjesto toga, koristio je kamen i deking obloge oko bazena i terasa.

Stručnjaci naglašavaju da konačnu procjenu stanja betona i isplativosti asfaltiranja može dati isključivo stručno lice nakon pregleda terena, piše Kurir.