Ipak, mnogi vlasnici kuća i stanova i nakon ulaganja u izolaciju imaju problem sa hladnim zidovima, vlagom i buđi. Kako upozoravaju fasaderi, razlog najčešće nije loš materijal, već greške tokom izvođenja radova.

Jedna od najčešćih grešaka jeste korišćenje pretanke izolacije. Stiropor debljine pet centimetara, poznat kao „fasadna petica“, nekada je bio standard, ali danas više nije dovoljan za klimatske uslove u regionu.

Savremeni standardi preporučuju izolaciju debljine između 10 i 15 centimetara, dok se 12 centimetara smatra optimalnim rješenjem. Tanja izolacija dovodi do većih gubitaka toplote, hladnih zidova, kondenzacije i pojave buđi.

Čest problem je i nepravilno lijepljenje stiropora. Kada se ljepilo nanosi samo na nekoliko tačaka po sredini ploče, između zida i izolacije ostaju vazdušni džepovi koji mogu izazvati pucanje fasade i stvaranje toplotnih mostova.

Stručnjaci preporučuju da se ljepilo nanosi po obodu ploče i po sredini kako bi izolacija pravilno prijanjala uz zid bez praznina.

Greške se često prave i kod postavljanja tiplova koji služe za mehaničko učvršćivanje izolacije. Kada ih nema dovoljno, posebno na uglovima objekta gdje su udari vjetra najjači, može doći do odvajanja izolacije od fasade.

Najčešće se postavlja između šest i osam tiplova po kvadratnom metru, dok je na uglovima potrebno i više.

Veliki problemi nastaju i na spojevima oko prozora, vrata, balkona i roletni. Ako ti dijelovi nisu pravilno izolovani i zaptiveni, dolazi do prodora hladnog vazduha i stvaranja kondenzacije.

Posebno su problematične neizolovane špaletne oko prozora, jer se upravo na tim hladnim površinama najčešće pojavljuje buđ. Takođe, neizolovane kutije za roletne omogućavaju ulazak hladnog vazduha u objekat.

Stručnjaci upozoravaju da čak i mali prekid u kontinuitetu izolacije može značajno smanjiti efikasnost cijelog sistema.

Važnu ulogu ima i završna obrada fasade. Završni sloj ne služi samo estetici, već štiti izolaciju od vlage, UV zračenja i temperaturnih promjena.

Ako završni sloj nije pravilno izveden, vlaga može prodrijeti u sistem i izazvati pucanje fasade, razvoj mahovine i propadanje izolacije.

Kao najbolje rješenje izdvajaju se silikonske fasadne boje, koje su otpornije na vlagu, sunce i prljanje, ali su skuplje u odnosu na druge vrste premaza.

Problem može nastati i kada se radovi izvode po jakom suncu ili vjetru, jer se malter tada prebrzo suši i dolazi do stvaranja sitnih pukotina kroz koje prodire vlaga.

Stručnjaci zaključuju da kvalitet fasade ne zavisi samo od materijala, već prije svega od pravilne ugradnje i stručnog izvođenja svih slojeva fasadnog sistema, piše Kurir.