- Željko, ali i njegova supruga Maja prava su mostarska raja! Nikad on nije zaboravio svoj grad, svrati često i danas, ali najčešće u prolazu. On je odrastao ovde, u centru grada. Upisao je i muzičku školu, satima je vježbao na klaviru, kako bi se dokazao pred djevojkama, koje su ludjele za njim. Počeo je da pjeva diveći se pjesmama Kemala Montena. Jedan od prvih nastupa van Mostara je i bio sa Kemicom, kako ga je on od milošte zvao. Suprugu Maju upoznao je na plesu i već u 21. godini se oženio. Oduvijek ga je pored divnog glasa, krasio i preduzetnički duh - ispričao je za medije pjevačev bivši komšija iz Mostara.

- Čim je završio gimnaziju, otvorio je sa pokojnim prijateljem doktorom Dženanom Salkovićem čuveni klub "Kabare", u kome je radilo 12 konobara. To je bilo jedno od najpopularnijih mjesta u gradu, gdje su se okupljala sva hercegovačka elita i intelektualci, sportisti... Mnogo je radio i mučio se sa tim lokalom, nabavljao je hranu, ali je i pjesmom zabavljao goste - prisjetio se ovaj čovjek.

- Svu ušteđevinu koju je godinama skupljao uložio je u kompletnu obnovu "Kabarea", od poda do plafona. Ubrzo se zaratilo i Željko je sa ženom i kćerkama morao da spašava živu glavu. Sve je to propalo. Odavde je otišao sa jedva 200 maraka u džepu. Bio je i ranjen u kuk za vrijeme rata, a od prevelikog stresa i straha tada je bukvalno osjedio za jednu noć, a imao je crnu kosu - rekao je jedan Željkov poznanik za medije.