Kada ga je nemaština natjerala da digne ruke od svega i spakuje kofere, osramoćen i bez ikakve sigurnosti, napustio je rodnu zemlju. Međutim, ono što ga je sačekalo preko granice, u tuđini, bio je pravi pakao.

Umjesto sjaja reflektora i muzičke karijere o kojoj je maštao, Redžepa su na Zapadu dočekali najteži fizički poslovi. Suočio se sa surovošću gastarbajterskog života, a prvi koraci u svijetu biznisa bili su sve samo ne laki.

Kako je sam otkrio u jednoj televizijskoj ispovijesti, njegov radni vijek u tuđini započeo je u kanalizaciji.

„Išao sam okolo i pitao. Prvi posao je bio čišćenje nekog stakla. Otišao sam u jedno mjesto sa donerima i na engleskom sam ga pitao, jer sam tada samo taj strani jezik govorio, i to polomljen i naučen iz filmova. On je rekao da ne zna i da će pitati gazdu. Kasnije sam čistio par nekih prozora i neke kanalizacije. Nisam ja tada bio za građevinu“, prisjetio se pjevač.

Od pomoćnog radnika do vlasnika građevinske kompanije

Ipak, upornost, rad i čelična disciplina na kraju su se isplatili. Čovjek koji je morao da krene od nule, prolazeći kroz najteže poslove, uspio je da u potpunosti preokrene svoju sudbinu.

Kroz trud, odricanje i borbu za parče hljeba, Redžep je uspio da savlada sve prepreke, napreduje i na kraju postane vlasnik sopstvene kompanije. Kako prenosi Alo/Informer, pjevač je u Njemačkoj napravio nevjerovatan poslovni uspeh.

„Prešao sam na bauštelu i naučio zanat zidara za tri mjeseca. U Njemačkoj tri godine moraš da se školuješ da bi bio zidar, a ja sam za tri mjeseca naučio. To je bilo vrlo rijetko, skoro nemoguće. Ja sam tri mjeseca bio pomoćnik, pa deset godina zidar, tri godine poslovođa i zadnjih sedam godina sam imao svoju građevinsku firmu. Ukupno je to 20 godina rada“, zaključuje Redžepović.