Daliborka Stojšić krajem šezdesetih godina važila je za najljepšu ženi na našim prostorima, osvojivši čak i Tita.

Rođena je 1944. godine u Ćupriji, a sa suprugom Branimirom Đokićem živi u Beogradu.

- Ušla sam u javni svijet sasvim slučajno. Spremala sam se za nešto drugo, ali sve u životu mi se dešavalo mimo planova. Tako da uopšte ne vjerujem da čovjek može da isplanira svoj život i da ostvari sve ciljeve baš onako kako je zamislio. U tom smislu može se reći da sam na neki način pomalo fatalista jer mi se lično događalo uvijek nešto drugo od onoga što sam planirala. Moj deda je bio inženjer hemije, a tata mi je bio elektrotehničar i oni su uticali na mene da i ja zavolim nauku. Smatrala sam da je to normalno da nastavim dedina istraživanja kojim se on bavio. Rođena sam i živjela do petnaeste godine u Ćupriji, gde je bila fabrika šećera u kojoj je moj deda bio glavni inženjer. Prešli smo u Beograd gdje sam u Desetoj gimnaziji upisala matematički smjer, ali i Srednju muzičku školu „Josip Slavenski“ gde sam učila klavir i solo pjevanje. Iako su svi mislili da ću upisati tehničke nauke, ja sam se opredelila za svjetsku književnost na beogradskom Univerzitetu odnosno, otišla sam tamo gdje me je srce vodilo - započinje priču za „Blic magazin“ Daliborka Stojšić (80).

Susret sa Titom

- Na moje veliko zadovoljstvo imala sam priliku da se i lično upoznam sa drugom Titom. On je bilo veoma harizmatična ličnost. Tri puta sam pjevala za Tita. Prvi put se me pozvali iz redakcije Borbe 1968. godine i rekli da idem u Beli dvor, gdje ću pjevati predsjedniku za Novu godinu. Nosila sam Joksimovićevu vjenčanicu od izvezenih bisera, a na glavi sam imala moju dijademu od bijelog zlata. U ponoć sam pjevala pjesmu „Srećna Nova godina“ Lole Novaković. Sjećam se tada velikog broja ljudi u Belom dvoru a u centu su bili Tito i Jovanka. Imam i dalje cijeli album fotografija sa tog nastupa i susreta sa Titom i Jovankom. Tada sam im i lično čestitala Novu godinu. Te slike Tomislava Peterneka su godinu dana bile u izlogu Borbe. Drugi put smo se vidjeli na Dan Republike na Brionima. I treći put sam pjevala Titu takođe za Dan Republike na Tari. Vidjelo se već tada da je bolestan, a samo nekoliko mjeseci kasnije je preminuo u Ljubljani. Sjećam se da je tada sjedio sam i tužan bez Jovanke - prisjeća se Daliborka.