Prema saopštenju porodice, umrla je proteklog vikenda u svom domu u Sjeverozapadnom Meklenburgu. Na mjestu urednice kulturne redakcije radila je do 2002. godine, ostavljajući značajan trag u njemačkom novinarstvu i kulturnom životu.

Šira javnost poznavala ju je i kao suprugu pisca Vernera Lindemana i majku Tila Lindemana, frontmena grupe „Ramštajn“. Ipak, tokom života izgradila je sopstveni profesionalni put, a kolege i poznanici pamtili su je kao otvorenu, duhovitu, mudru i inspirativnu ženu.

Radoznalost kao životno načelo

Gita Lindeman rođena je 11. aprila 1939. godine u Drezdenu. Ljubav prema književnosti razvila je još u djetinjstvu, a kasnije je u Lajpcigu studirala novinarstvo. Za njeno interesovanje za knjige u velikoj mjeri bio je zaslužan očuh, koji ju je podsticao da čita i razvija svoja interesovanja.

U jednom intervjuu prisjetila se kako ju je podržavao čak i kada su drugi očekivali da obavlja kućne poslove.

"Bio je učitelj i znao je kako se postupa sa djecom. Jednostavno me je pridobio. Kupovao mi je lijepe džempere i zanimao se za mene", ispričala je, dodajući da ju je branio kada bi je baka pozivala da pere sudove dok je čitala knjige.

Radoznalost je smatrala jednim od najvažnijih životnih načela. Govoreći o savjetu koji je dala mlađem kolegi, istakla je da čovjek stari onda kada prestane da bude radoznao.

Druženja sa istočnonjemačkim književnicima

Njen privatni i profesionalni život obilježio je pisac Verner Lindeman, za kojeg se udala i zbog kojeg se 1968. godine preselila na sjever Njemačke.

Počela je da radi na državnom radiju Istočne Njemačke u Nojbrandenburgu, a sa dvoje djece putovala je do porodične kuće u selu Drispet, nedaleko od Šverina.

Njihov dom bio je mjesto okupljanja brojnih književnika i intelektualaca, među kojima su bili Krista i Gerhard Volf, Helga Šubert, Danijela Dan i Joahen Labs.

Razgovori o književnosti, umjetnosti i svijetu ostavili su snažan utisak na Gitu, koja se tog perioda kasnije prisjećala s posebnim emocijama.

"Bili su to oni razgovori, to je bilo veličanstveno, to poslije više nikada nisam doživjela na taj način. Riječ je bila i o knjigama koje niko od nas nije poznavao. Krista Volf i Joahim Zajpel, koji su putovali po svijetu, pričali su nam o tome", ispričala je u razgovoru za NDR.

Karijera u kulturnom novinarstvu

Nakon političkih promjena u Njemačkoj i pada Berlinskog zida, Gita Lindeman nastavila je da gradi karijeru u kulturnom novinarstvu. Godine 1993. postala je šefica kulturne redakcije radija NDR za Meklenburg-Prednju Pomeraniju.

Pokrenula je emisiju „Književni kafe“, posvećenu savremenim piscima i autorkama, a nedjeljom uveče uređivala je i emisiju „Kunstkaten“, u kojoj se bavila različitim temama iz kulturnog života ove njemačke pokrajine.

U penziju je otišla 2002. godine, ali je ostala posvećena književnosti, muzici i pozorištu.

Njen suprug Verner Lindeman preminuo je 1993. godine, u periodu velikih društvenih i političkih promjena koje su uticale i na njihov privatni život.

Memoari i poezija u poznim godinama

Iako je godinama pisala, Gita Lindeman tek u poznim godinama odlučila je da dio svojih tekstova predstavi široj javnosti.

U memoarskoj knjizi „Moja mjesta pored prozora“, objavljenoj 2023. godine, sabrala je i zapise koji su dugo ostali neobjavljeni, uključujući sjećanja na druženja sa istočnonjemačkim književnicima i intelektualcima.

Ljubav prema pisanju pratila ju je do posljednjih godina života. Neposredno pred 87. rođendan, na Sajmu knjiga u Lajpcigu predstavila je zbirku poezije „Bešumno“.

Tom prilikom pročitala je i pjesmu „Nebo“, čiji stihovi govore o punini, beskraju i dubini, motivima koji su obilježili njeno stvaralaštvo.

Gita Lindeman ostavila je iza sebe bogatu novinarsku karijeru, svjedočanstva o kulturnom životu Istočne Njemačke i književno stvaralaštvo koje je nastavila da razvija i u poznim godinama, piše Informer.