Legendarni izvođač preminuo je 4. januara 2023. godine u 73. godini života, nakon teške borbe sa karcinomom pluća, o kojoj je otvoreno govorio u javnosti. Za sebe je s ponosom isticao da je narodni pjevač i umjetnik svog naroda, a iza sebe je ostavio neizbrisiv trag i brojne bezvremenske hitove, među kojima su „Moj dobri anđele“, „Stani mladosti, stani, stani“, „Moj život je tužna priča“ i „Željo moja, moj otrove“.

Prijateljstvo i zahvalnost na početku karijere

Tokom bogate i dugogodišnje karijere, Kalezić je ostvario posebno prijateljstvo sa Silvanom Armenulić, koja je među prvima prepoznala njegov raskošni talenat i pružila mu nesebičnu podršku na samom početku muzičkog puta.

Njihov odnos ubrzo je prerastao u duboko međusobno poštovanje i bliskost, a Kalezić joj je kasnije posvetio svoj čuveni hit „Jednoj ženi koje nema više“. Iza ove numere krije se dirljiva priča o uspomenama, suzama i velikoj zahvalnosti ženi koja je ostavila neizbrisiv pečat u njegovom životu i cjelokupnoj narodnoj muzici.

Stihovi nastali na kafanskoj salveti

Kalezić je svojevremeno otkrio da je priča o nastanku ove pjesme bila izuzetno neobična i duboko emotivna.

Godine 1976. ušao je u jednu beogradsku kafanu u kojoj je Silvanina pjesma „Noćas mi srce pati“ bila nezaobilazni dio muzičkog repertoara. Dok su ostali gosti uživali u atmosferi, Zoran nije mogao da sakrije tugu. Sjećanja na tragično nastradalu pjevačicu potpuno su ga preplavila, a nakupljene emocije počele su same da se pretvaraju u stihove.

U jednom trenutku zatražio je od konobara salvetu i na malom komadu papira zapisao reči koje će kasnije postati dio muzičke istorije ovih prostora.

Dvije godine ćutanja zbog straha od osude

Ipak, Kalezić nije želio da pjesmu odmah objavi. Sačekao je pune dvije godine, jer se plašio da bi neko mogao pogrešno da shvati njegov gest i pomisli kako pokušava da iskoristi Silvaninu smrt zarad sopstvene popularnosti i zarade, prenosi portal Kurir Stil.

Numera je prvi put javno predstavljena 1978. godine na prestižnom Ilidžanskom festivalu, gdje je osvojila prvu nagradu publike i stručnog žirija. Ni tada Kalezić nije otkrio kome su stihovi posvećeni, već je tu činjenicu sebično čuvao samo za sebe.

Tek mnogo godina kasnije javno je progovorio o tome koliko je čuvena umjetnica uticala na njegov život i stvaralaštvo, otkrivajući pozadinu nastanka jednog od svojih najvećih hitova. O Silvani je uvijek govorio sa ogromnim pijetetom:

„Bila je velika dama, lafica i izvanredan pjevač. Takva osoba rađa se samo jednom u sto godina“, isticao je Zoran Kalezić govorivši o pjevačici čiji je značaj za narodnu muziku smatrao neprocjenjivim.