SVAKA RIJEČ TJERA NA SUZE Škola u kojoj su Geljići prvi put sjeli u klupe objavom sve rasplakala: Ivo, Stjepane i Kato, ovo nije posljednje zbogom!
Prerani odlazak troje mladih, članova porodice Geljić, mnogi će teško da prebole.
Djeca koja su bila na početku svog životnog puta stradala su u nesreći na Malezijskom putu u Brčkom.
Od Kate, Stjepana i Ive danima se opraštaju najmiliji i svi oni koji su znali ovu uzornu porodicu.
Na društvenim mrežama oglasili su se i iz Osnovne škole Bijela, a njihovu potresnu objavu prenosimo u cjelosti:
Dragi naš Ivo, dragi Stjepane, draga Kato, devet godina koje ste proveli u našoj školi trebale su biti samo mali djelićak vaših života, djelićak iz kojeg biste ponijeli samo najljepše uspomene za dugi niz godina koje su tek dolazile. Nažalost, tih devet godina, vašim preranim odlaskom, pretvorilo se u najveći dio vašeg života.
Iz vremena vašeg boravka s nama ostale su nam samo naljepše uspomene i sjećanja, koje ćemo u svojim srcima i mislima zauvijek nositi. Ta sjećanja i te uspomene biće produžetak vaših mladih života, nedosanjanih snova, mladalačkog zanosa i sreće koja vas je tek čekala.
Sjećaćemo se one blage i povučene djevojčice Kate koja je svoj prvi dan osnovnog školovanja započela u našoj maloj i trošnoj školici u svom rodnom selu. Uvijek nasmijana, tiha i skromna Kata je koračala kroz svoje osnovnoškolske dane.
Sjećaćemo se našeg Stjepana, njegovih vedrih krupnih očiju, njegovog širokog osmijeha i njegove ljubavi prema nogometu i žara koji je ispoljavao svaki puta kada bi se pod velikim odmorom ili na našem školskom fudbalskom turniru dokopao lopte. Stjepanova samozatajnost i suzdržanost nestajala je onoga trenutka kada bi stupio na fudbalski teren. Tada je postajao vođa, kapiten i najbolji igrač.
Duboko u našim srcima ostaje i sjećanje na našeg Ivu. Plavog dječaka širokog i prodornog osmijeha, koji nije silazio s njegova dječačkog lica. Svojom brigom za druge učenike, koji su trebali oslonac i pomoć, svojim primjerom, svojom blagošću, vedrinom i dobrohotnošću Ivo nam je svima pokazivao kako biti dobar čovjek.
Ivo, Stjepane i Kato, ovo nije posljednje zbogom! Uspomena i sjećanje na vas, vaša dječačka i mladalačka vedrina, vaši osmijesi i vaša dobra djela živjet će i dalje s nama i biti nam putokaz i primjer na koji ćemo se svi ugledati.
Tri prazne školske klupe simbol su nenadomjestive praznine nastale vašim odlaskom.
BONUS VIDEO: