ALARMANTAN PORAST NASILJA U PORODICI Lani preko hiljadu prijavljenih slučajeva, žrtve mahom žene i djeca: U posljednje tri godine na zatvorsku kaznu osuđeno 59 počinioca

Aloonline.ba/Tamara Bogunović | Vijesti ∙ 13.02.24 16:51 ∙ 0

Postoje različiti razlozi zbog kojih žene odlučuju da ne prijavljuju nasilje, ali najčešće zbog toga jer su ekonomski zavisne od svojih partnera, zbog straha i nesigurnosti šta bi moglo da se dogodi nakon prijave.

Ilustracija ALOonline

Prema podacima iz MUP-a RS u protekloj godini na području Srpske zabilježena su 1.192 slučaja nasilja u porodici u kojima su izvršena 1.034 krivična djela, a u 158 slučajeva su podneseni izvještaji tužilaštvima u skladu sa Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici.

Žrtve nasilja u porodici su mahom žene, a u prilog tome govore podaci Zavoda za statistiku Republike Srpske:

Od ukupnog broja prijavljenih počinilaca krivičnih djela protiv braka i porodice u 2022. godini 736 njih su bili muškarci, a 83 žene.
Kod krivičnih djela protiv života i tijela u istoj godini prijavljena su, kao počinioci ovih djela, 562 muškarca, naspram 38 žena.

Podaci iz Ministarstva pravde RS pokazuju da je u posljednje tri godine na području Srpske na zatvorksu kaznu osuđeno 59 počinioca nasilja, a najviše ih je bilo u Banjaluci, njih 27.

Žrtve odustaju od prijave nasilnika

– Statistički podaci govore da je povećan broj prijavljenih slučajeva. U Banjaluci je to za nekih 36 odsto. Mislimo da ima mnogo više žrtava koje se ne usude da prijave – rekao je načelnik Odjeljenja za opšti kriminalitet PU Banjaluka Siniša Kojdić u decemru 2023. godine kada se provodila kampanja „16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama“.

U pomenutoj kampanji, aktivisti su ukazali na problem „odugovlačenja slučaja“, te da upravo zbog toga žene ne istraju u prvobitnoj namjeri kod prijave nasilnika.

-Dug je vremenski period od momenta kada žena prijavi nasilje u porodici pa do trenutka osude počinioca, praksa pokazuje da u većini slučajeva žrtva na kraju ipak odustane od prijave- kazali su aktivisti za prava žena.

Plavi telefon u humanoj akciji protiv nasilja nad ženama

Maja Kovačević, koordinatorka rada „Plavog telefona“ za ALOonline kazala je da su u toku 2023. godine nadležnim institucijama proslijedili ukupno 56 prijava sumnji na nasilje što je skoro dva puta više u odnosu na 2022. godinu kada je proslijeđeno 30 prijava sumnji na nasilje.

Od ukupnog broja svih prijava, kako kaže, u 2023. godini, 38% se odnosi na nasilje u porodici.

-Kada je u pitanju nasilje nad ženama, nama se obraćaju osobe koje doživljavaju neki oblik nasilja u porodici ili s druge strane, osobe koje su im bliske i koje bi željele da im pruže pomoć i podršku, a nisu sigurne na koji način to mogu da urade. U nekim situacijama, osoba koja doživljava nasilje spremna je odmah nakon prvog poziva da putem Plavog telefona prijavi to što joj se dešava, ali u većini situaciji osobe pozivaju i po nekoliko puta dok se ne odluče na taj korak- kazala je Kovačević.

Ističe da postoje različiti razlozi zbog kojih žene odlučuju da ne prijavljuju nasilje, ali najčešće zbog toga jer su ekonomski zavisne od svojih partnera, zbog straha i nesigurnosti šta bi moglo da se dogodi nakon prijave.

-Neke osobe ne ostavljaju partnere jer misle da bi oni mogli da promjene svoje ponašanje s obzirom na to da ima perioda kada partneri nisu nasilni, kada se izvinjavaju za svoje ponašanje i obećavaju da će prestati. A dešava se i da same osobe koje doživljajaju nasilje vjeruju da je takvo ponašanje normalno jer su čitav život izložene nasilju, te vjeruju kako su same krive za to i da su zaslužile da se partneri ponašaju na takav način- zaključila je Kovačević za ALOonline.ba.

Sila je sredstvo funkcionisanja

Sociolozi ističu da je nasilje u emotivnim, ljubavnim vezama ponašanje između dvoje ljudi koje za cilj ima kontrolu, moć i zastrašivanja jednog od partnera, što su žene u najvećem broju slučajeva.

Prema riječima Jadranke Berić, nasilna dešavanja u našoj zemlji su prevazišla pojedinačna pitanja međusobnog odnosa partnera i vrijeme je da se to gleda kao problem cijelog društva. Ističe da je ovo samo slika socio-ekonomske krize u kojoj se društvo nalazi.

– Nažalost kod nas svi sistemi, pa i porodica, počivaju na sili ili prijetnji silom. Upotreba sile nam je legitimna za održavanje stabilnih odnosa, usvojena je kroz socijalizaciju i uči se da je sila ili prijetnja sredstvo funkcionisanja porodice i društva uopšte – kazala je Berić za ALOonline.

Naša sagovornica ističe da, sociološki gledano, za nasilje su odgovorne porodice i društvo u kojem živimo.

– Ako naša djeca svjedoče porodičnom nasilju koje je sklono transgeneracijskom prenošenju, možemo očekivati da oni usvoje nasilje kao prihvatljivo ponašanje. Uz to dodajte nezaposlenost, siromaštvo, otuđenost, nepovoljne uslove rada, poslijeratno razdoblje, dakle socioekonomske činioce odgovorne za razvoj nasilja i dobićete ovo trenutno stanje eskalacije nasilja u porodicama – kaže sociolog Jadranka Berić.

Pojašnjava i da stres, frustracije, lično nezadovoljstvo pojedinaca su neki od najjačih okidači nasilnog ponašanja. Dodaje da kulturne vrijednosti, uticaj medija i dostupnost oružja takođe djeluju na odnos pojedinca prema nasilju, pa ga on prihvata kao oblik izražavanja emocija i način kontrole drugih.

Kapaciteti Sigurnih kuća u Reublici Srpskoj popunjeni

Koliko je alarmanta situacija kada je u pitanju nasilje u porodici, a čije su žrtve mahom žene, pokazuje i podatak da u sigurnim kućama krajem prošle godine nije bilo mjesta. Aktivisti za zaštitu prava žena ističu koliko je važno da se skrene pažnja javnosti na ovaj problem i da se donesu konkretne mjere u borbi protiv nasilja.

Iz Fondacije „Udružene žene“, osnivači Sigurne kuće na području grada Banjaluka, tvrde da se najveći problem javlja kod primjene zakona koji regulišu oblast nasilja u porodici jer je blaga kaznena politika za počinioce.

– Ovo ne šalje ohrabrujuću poruku žrtvama da nasilje prijavljuju. Svaki put kad izostane sankcija za počinioca ili ukoliko je ona svedena na uslovnu kaznu društvo potvrđuje da je nasilje prihvatljiv oblik ponašanja isključujući društvenu opasnost. Mnoge žrtve se odluče da prijave nasilje kad iscrpe sve resurse i shvate da su u velikom riziku zajedno sa svojom djecom. Zakon o zaštiti od nasilja u porodici predviđa izricanje hitnih mjera zaštite i zaštitnih mjera u vidu udaljenja učinioca iz stambenog prostora, zabrana približavanja na određenu udaljenost i zabrana uhođenja, koje imaju za cilj dodatnu zaštitu žrtava kako bi se nasilje spriječilo. Međutim, postoji slaba praksa da se te mjere izriču, te se žrtvama ne obezbjeđuje zaštita u trenutku prijave, kazali su osnivači Sigurne kuće u Banjaluci.

U proteklih deset godina posebnu mjeru zaštite u Sigurnoj kući na području Banjaluke koristilo je više od 500 žena i djece koji su bili žrtve različitih oblika nasilja. Izuzetno potresan podatak jeste da najmlađe dijete koje boravi u Sigurnoj kući ima dvije godine.

Femicid

Sa članovima Fondacije „Udružene žene“ dotakli smo se teme femicida i izrade prijedloga Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama u Republici Srpskoj jer su u saradnji sa drugim organizacijama koje vode Sigurne kuće, naši sagovornici sugestijama učestvovali u pripremi pomenutog Nacrta koji je usvojen u Narodnoj skupštini Republike Srpske.

– Novi Zakon donosi i definiciju femicida kao najtežeg oblika nasilja prema ženama, međutim on ne reguliše sankciju niti prepoznaje ubistvo žene kao posebno krivično djelo, već definiciju donosi samo u kontekstu preventivnog djelovanja. Smatramo da je neophodno da se izmjeni i Krivični zakonik Republike Srpske i prepozna teško ubistvo ženske osobe odn. femicid kao posebno krivično djelo ili kao kvalifikovani oblik teškog ubistva te propiše kaznu od najmanje 10 godina do doživotnog zatvora, koliko je zakonom predviđeno za druge kvalifikovane oblike teškog ubistva. Ove reforme su nužne jer su ubistva žena u porastu i vidljivo je da postoji neadekvatan sistemski odgovor u kontekstu zaštite žrtava i sprječavanja svih oblika nasilja prema ženama – kazali su iz Fondacije za AloOnline.

BONUS VIDEO