IZVINITE, MRVICE! JOŠ JEDNA RANA Republike Srpske: „Zakrpite mu tu rupetinu na glavi da ne zjapi tako“! Ljudi, to su BEBE!
FOTO: Aloonline.ba/ Prinstcreen
Rukovodstvo Univerzitetsko kliničkog centra Republike Srpske (UKC RS) više puta do sad poricalo je katastrofalne uslove te nehumano ophođenje osoblja prema pacijentima u ovoj ustanovi.
Nerijetko su u javnosti izlazile fotografije dječijeg kupatila, kada, soba, obroka, kreveta itd. sa Klinike za ginekologiju i akušerstvo, ali, UKC je sve navode demantovao.
I dok se direktor UKC-a Vlado Đajić skandalozno provodi po noćnim klubovima, a UKC svrstava rame uz rame sa mnogim evropskim i svjetskim medicinskim centrima, ovaj horor o kojem ćete čitati narednih minuta, zapravo je naša realnost.
Rizična trudnoća i ležanje na odjelu
– Zbog rizika u tudnoći, mjesec dana prije porođaja sam morala ležati u bolnici, strogo mirovanje. Prvo sam se tu nagledala svačeg. Recimo, s obzirom na to da nisam smjela ustajati i kretati se, sve sam obavljala u krevetu, a tuta za nužde i tanjir za hranu su mi se nalazili na istom mjestu. A koliko puta sam morala bukvalno da molim i dozivam sestru da mi isprazni tutu i da šakom i kapom dajem novac svima. Jednom smo za doručak dobile viršlu i kašikicu sira, fotografisala sam to i postavila na Fejsbuk. Nije prošlo ni pet minuta, kao furija u sobu došla je doktorica i rekla mi: Kako te nije sramota, spasili smo život i tebi i bebi, a ti se tako ophodiš, brukaš klinički. I ja sam odrastala uz ovakav doručak… – započela je za Aloonline.ba majka prijevremeno rođene bebe (identitet poznat redakciji).
Porod je bio prijevremeni, u 27. nedjelji trudnoće.
– Sjećam se buđenja iz anestezije i da sam samo sve zapitkivala da li mi je živa beba, niko ništa nije govorio. Došla je jedna doktorica koja mi je kazala „Ne boj se, živa ti je beba“. Prebačena sam na odjel carskog reza. Svi koji smo tu ležali, imali smo barem jednu sreću, jer su tu bile mlade sestrice na praksi koje su nam pomagale. Govorim jednu sreću, jer je načelnik tog odjela, doktor Vladimir Perendija, jedno odvratno biće i nešto najstrašnije što može da zadesi takav odjel. Nas je tada ležalo 21 mama, majke koje su u jako teškim situacijama, zdravstvenim problemima, majke koje kad odu da vide bebu znaju da je to možda posljednji put da je vide živu, jer je svaki novi dan rizik, svaki novi dan je pitanje života ili smrti… zamislite kako se te žene osjećaju?! A doktor Perendija i glavna sestra se deru na pacijentice, ne smijete se požaliti ni na šta. Ako se neko i požali, tu odmah kreće galama, iživljavanje i urlanje: „Ti si ovdje samo zbog bebe“. Ne daj bože pitati da ti pregleda ranu… – rekla je ogorčeno.
Nedostatak njege je osjetila i na sopstvenoj koži
– Inače imam problema sa kičmom, dva dana i dvije noći sam hodala sa ranom po hodnicima i molila da mi neko pomogne. I ja sam dobila odgovor: Ne zanima me, tu si zbog bebe i ništa drugo. U međuvremenu, naglo su mi počele oticati noge, ali i dalje ništa. Pozvala sam supruga koji je morao zvati neke ljude da mi se pomogne. Tada je utvrđeno da sam dobila trombozu. Dolazi načelnik Perendija i kaže: Zašto ranije niste došli i rekli da imate problema… Ne znam, ne mogu opisati… Perendija je nešto najodvratnije što može zadesiti takav odjel. Moramo moliti za sve, glavna sestra sasjeca pogledom ako se javiš.
– Beba je ležala na Neonatologiji. Tu smo se susreli sa doktorom Borisom Zecom koji je spasio moju bebu, on ju je i intubirao i operisao. On i doktorica Ljilja Solomun su sve fino objašnjavali, čak i najteže stvari su znali saopštiti na „fin“ način. Za razliku od dr Vesne Novaković kod koje tog pristupa nema. Konstantno su bebe samo životno ugrožene, sve je najcrnje i loše. Pomislim da se služi tim majčinim bolom za svoj profit.
Jedva dočekavši vrijeme za posjete, da bebu vidi makar na pola sata, zatekla je praznu sobu.
– Šokirana sam upitala gdje je moje dijete, kazali su mi da su ga hitno morali spustiti u salu. Beba je imala krvarenje najvišeg stepena na mozgu, došlo je do hematoma i to se pratilo ali je taj dan došlo do naglog pogoršanja. Kada sam ga nakon toga vidjela, glava mu je bila totalno deformisana, imala je oblik gljive. Imao je cjevčicu u glavi, vidjela se sva koža, rana nije bila ni zašivena… Mislim, strašno… Poslije svega toga, jedan dan, kada je bilo vrijeme za izdajanje, čule smo u sobi pored ljekara kako priča sa nekim: „Ne znam više šta da mu radim i šta da mu dam, ne prihvata više ni hranu, počeo je da bljuca. Nemojte slučajno opet da ga stavljate u totalnu anestezju, jutros sam ga jedva probudio. I zakrpite tu rupetinu na glavi da ne zjapi tako!“ Onda su progurali inkubator i vidjela sam da je to moja beba!
Nakon više ponovljenih zahvata i borbe roditelja, beba je prebačena u Beograd.
– Tada su mi rekli, šaljemo dijete za Beograd, ali na vašu inicijativu. Kasnije i u razgovoru sa tamošnjim ljekarima, stečen je utisak da medicinari na UKC idu do posljednjeg trenutka ma koliko god ugrožavali nečiji život, samo, eto, da se slučajno ne bi pričalo da su oni nestručni. Takođe, na UKC ne postoji mikrohirurg za nedonošče, moju bebu je operisala dr Vesna Ivanišević koja je neurohirurg. Na kasnijim pregledima, pravi hirurg za novorođenčad iz zemlje u regionu nam je rekao: „Zamisliti da ja koja 30 godina operišem i otvaram mozak veličine orasa, sada radim na mozgu čovjeka koji ima 50 godina…
Ovaj mali i neustrašivi borac, nedavno je preležao i kovid
– Ležali smo na odjeljenju Febrilno kovid. Dok je dan, imate sestru, noću uključi terapiju i ode odatle. Preko puta sobe imate prostoriju u kojoj se nalazi telefon i u slučaju da se nešto dogodi, zovete na taj lokal i onda se i ne javi. Smrzavali smo se. Imali smo tu neku grijalicu, naređeno nam je da je naveče moramo isključiti da nam se ne suši zrak. Na svoju odgovornost sam tražila da dijete i ja idemo kući – zaključila je ova majka za Aloonline.ba.
16 komentara na vest “IZVINITE, MRVICE! JOŠ JEDNA RANA Republike Srpske: „Zakrpite mu tu rupetinu na glavi da ne zjapi tako“! Ljudi, to su BEBE!”
Ostavite komentar
Možda vas zanima
Vijesti
vremenska prognoza
Sarajevo
Banja luka
Mostar
Tuzla
Bihać
Bijeljina
Zenica
Prijedor
Pale
Ovakva priča me uvijek ražalosti, razočara i ogorči. Posebno, jer je i moja supruga imala strah od smjena u kojima radi doktor Perendija.
Srećom, pa se ništa od neprijatnih scena nije direktno desilo, ali je svjedočila mnogima.
Prosto je nepojmljivo da takav čovjek još uvijek radi na odjelu na kom su osobe koje su najranjivije.
Apelujem na sve koji su imali negativna iskustva da ih navedu, ne bismo li zajedničkim snagama sklonili sve koji misle da su nedodirljivi.
Takođe, dignimo glas i za bolje uslove u porodilištu. Ako Vlado Đajić i njegovi poltroni imaju dovoljno para za novogodišnje žurke, onda moraju da ih imaju i za okrečene zidove, nova kupatila i nove aparate.
Ma uzas posto sam lezala vise puta po 15 dana na perinatologiji, jednom prilikom u sobi do mene , zeni je pukao vodenjak i krenuli bolovi, taj dan u dezurstvu je bio Perendija, i on je pregledao zenu bila je 4 cm otvorena al je plakala i vristala od bolova, on je njoj prisao i poceo se derat na nju, citiram „sta se deres ne boli te toliko , otvorena si samo 4 cm, sad tu vristis a jesi li vristala kad si noge dizala, necu da te cujem vise“ mene je hladna znoj oblila d se neko tako ponasa to je uzas
Licno sam bila prisutna u radjaoni kada je DR Perendija galamio na trudnicu jer zeli epidural, na kraju je toliko galamio i galamio da je poslije poroda cura zavrsila na intenzivnoj. Frajer se pokupio i otisao! A sto se tice odjela Febrilno, gore sam lezala sa djetetom od godinu dana, ujutru i navece stavljanje braonile trajalo je i do sat i po… Boli su dijete na sva mogu mjesta… Sestre nema navece za lijeka, toplomjer nemaju, kad je nadjes i trazis izgalami se na tebe jer ona nema toplomjera, po njenom mame odnesu kucuma i slicno. Uzas uzas uzas
Dr Zec jedva da zna intubirati, a inače ne operiše jer je pedijatar. Dosao na specijalizaciju sa 40 kuka…
Sva sam se naježila! Pa kuda to ide ovaj svijet? Ja sam na sličan način izgubila majku 2.1.2022. godine. Izliječenu pd covid-a odlučili su da je zadrže u bolnici, umjesto da je puste kući. Riješili su da je ubiju i to su i učinili. Izazvali su joj sepsu kateterom, za kojim nije imala potrebe. Takođe je imala loše iskustvo i sa sestrama i sa ljekarima. Za većinu monstruma gore mogu samo reći da su gori čak i od najzloglasnijih mučitelja!!! Užas. Borimo se ljudi radi mas koji ostajemo i radi naše djece.
A sta drugo ocekivati?? Na kovidu u Pd rade ljekari opste prskse i ljekari bez diplome. Kao dr SBaco koji ima nelegalnu diplomu. Stavljaju na kovid odjel nestrucan kadar na odjel sa najtezim pacijentima..specijalizant radiologije dr Ivkovic,specijalizant hirurgije dr Radulovic, ljekar sa nelegalnom diplomom dr Baco, mlade doktore, pocetnike bez nadzora
Umire se malo sta se radi kako je organizivano i ko radi. Ne daj boze nikome
Nisu ti ljudi, doktori krivi oni i plucima o bubreznom zajtajenju ne znaju nista… Ali ovi sto organizuju posao..oni su krivi za najvecu smrtnost u RS
Predorcani su glasali za takvu vlast
Užas je gore,mi smo toliko zahvalni dragom Bogu što se u tom momentu na UKC-u zadesio prof. dr. Vladislav Vukomanović dječiji pedijatar i kardiolog sa Instituta za majku i dete, Beograd. Došao je da pregleda našu bebicu koja se rodila sa srčanom manom,jer gosopda sa UKC-a nije znala ni tačnu dijagnozu. Nisu mi ni rekli da je beba sa urođenom srčanom manom,rekli su mi ima venu viška,i mora za BG na operaciju, prednost je što se srce ne dira. Prof. dr. Vukomanović je rekao nakon odrađenog EKG-a i UZV srca da je hitan slučaj i da beba mora za BG istog časa da ne zna što su čekali toliko… Naravno glavna sestra me iznapadala kad je suprug nazvao i pitao zašto ne piše otpusnu listu za mene jer je beba odvežena za BG bez nas. Zašto nisam rekla da beba ide za Beograd… Mislim se zašto si glavna sestra ako nemaš uvid u posao koji radiš. Beba je prebačena za BG sanitetom uz pratnju obične sestre koja je tek završila školu i koja se prepala kad su saopštili da ide za BG
I moju mamu su ubili dr Tomić
Jer joj nije stavio kateter da se rana cijedi vani
Naravno rana se iscijedila unutra jer nije imala taj katetee i dobila sepsu
A sve su nas lagali kada smo zvali UZAS
Pare su uzete da se unisti sto veci broj ljudi ti.u bolnicama da se ljudi nespasavaju I mora biti taj broj smrtnosti to je nova politika savremenog doba
Dr. Vladimir Perendija je najgori ginekolog kao i glavna sestra na tom odjeljenju s njim.
Porodio me carski rez,ostala gaza. Nakon 12h krvarenja,bola ,muke i davanja trodona za bolove jer po navodima dr.vec pomenutog simuliram. Tek kad su sestre vidjele da se gubim vise,dosla je nacelnica Vesna i odmah u salu na reviziju. Zahvaljujuci njemu,ostalo mi je dosta poseledica nakon toga,zdravstveno od srca pa nadalje. Prosla sam pakao.
Za 13 god ništa se nije promjenilo kod dr. Vesne Novaković, luđakinja je bila i ostala. Ucjeniće i isprepadati svaku i majku i oca sam „šaku maraka“. Fuj gadura prokleta!!!
I za dvadeset godina nista se nije promenilo, gdje ce toj zeno dusa, I cemu li se ona nada, uzasno iskustvo sa njom. Bog neka je pita, ja sam joj davno oprostila.
Kad ovo sve procitam samo se pitam dokle vise
Dok je narodu potaman, jer ocigledno jeste
Samo mogu reci da se prema trudnicama ophode kao prema zivotinjama.
Ne poznajuci doktora Perendiju, kada sam dosla da se porodim sa vec dogovorenim epiduralom, doticni doktor je poceo da urla i vice : Sta ce vam epidural; Samo mislite na sebe, a ne na dijete; Da nisi uzela epidural do sad bi se vec porodila; Stalno izmisljate nesto da vam se olaksa; i slicne gadosti od kojih sam se zaprepastila i dobila jos veci strah od svega toga. Samo sam molila Boga u tom momentu da sto prije prodje ne zbog porodjaja, nego upravo zbog tog monstruma od doktora.
Da stvar bude jos gora, kada su me odveli u sobu i smjestili, nisam mogla da ustanem iz kreveta zbog nesvjestice koja me hvatala svaki put kada bih pokusala da se odvojim od kreveta. Sestre se, naravno, nisu brinule zbog te pojave. Takva ‘nepokretna’ docekujem noc. Kako vec par sati nisam urinirala, dozivam sestru da mi pomogne. Vicem, placem, nikoga nema. Ako ustanem sama srusicu se. Biram onu poslednju opciju koju sam imala, skidam sa sebe posteljinu i stavljam ispod sebe i uriniram u krevetu. Sve to bacim na pod i lezim pokrivena samo sa jednom plahtom. Drhtim, tresem se iscrpljena od svega i cekam jutro ne bi li se ko smilovao da dodje.
Ni dan poslije te noci ne mogu da ustanem. Lezim tako nepomicno vec dva dana. U drugu smjenu dolazi jedna sestra koja me doslovno spasila. Cim je cula da ne mogu da ustanem od porodjaja nikako, odmah odlazi dezurnom doktoru, primam vecu kolicinu krvi i postepeno se pridizem sama.
O hrani i higijeni necu uopste da pisem. Sasvim dovoljno puta je i napisano i dokazano, ali, nazalost, ni kakvog efekta nema kao ni od ovih nasih komentara.
Jadna si, drzavo, u kojoj ti se djeca ovako radjaju!